Superbriga

U srednjoj školi sam bio daleko od odličnog đaka. Toliko daleko da sam bio na rubu padanja razreda sve četiri godine. Sljeme mi je bilo daleko interesantnije od školskih obaveza, pa sam za razliku od većine koji su svoje markirane sate provodili u obližnjem bircu, bauljao po Sljemenu.
Ali ipak sam se svake godine nekako izvukao pred kraj, domišljatošću opravdao sve neopravdane sate i u zadnji čas poispravljao nakupljene jedinice. Neki bi rekli da sam bio glup (moja sestra), neki da sam bio prepametan za školu (moja mama). Ja bih rekao da sam bio ispred svog vremena i da sam se samoškolovao (Unschooling TED Talk).
Prisjetio sam se svoje srednje škole zato jer me na to podsjetilo moje (ne)znanje o kamperima.
Kad smo ga kupili nisam znao baš ništa o njima i vjerojatno bi i sada, nakon skoro godina dana života u njemu, pao na svakom testu za kamperistu pripravnika, kad bi isti postojao.

Superbrig se sunča u Zagorju

A eto upravo smo se vratili iz Portugala, u koji smo došli preko Alpa i Dolomita. Skrumpirao sam se u još jednoj životnoj pustolovini u koju sam uletio k’o da sam pao sa Marsa.
Ali to ne znači da ipak neke stvari nisam naučio. Možda je “naučio” prejaka riječ, recimo bolje da barem imam neku predodžbu o njima. Pa eto ponukan s čak dva komentara koje su neki ljudi ostavili na našem blogu, pokušat ću to svoje “znanje” prenijeti dalje. Možda nekome bude od koristi. Mada čisto sumnjam.

Pogled iz spavaće sobe

Kamper je bio u prilično dobrom stanju kad smo ga kupili, obzirom da je proizveden 2005 i da je prešao 180 000 km. Kombi koji je poslužio kao osnova je Ford Transit, a firma koja ga je preradila u kamper je Rimor. Navodno rade dobar posao, kaže internet.
Bio je opremljen svime što ima i prosječna kuća. Imao je WC s tušem, krevete za četiri osobe, kuhinju, frižider i, nama vrlo bitno, garažu. Sve je bilo skomprimirano na puno manje nego što je moderan čovjek navikao, ali realno, sasvim dovoljno.
Garaža je bila prva na redu kod preinaka jer smo htjeli u nju smjestiti svoja četiri bicikla, koja bi bez problema stali u nju naslagani jedan pored drugog. No kako smo mi jako zahtjevni htjeli smo da svakog možemo zasebno vaditi i da su fiksni za vrijeme vožnje kako se ne bi oštetili. Također smo to htjeli napraviti u nekoj jeftinoj varijanti, ne zato što smo škrti, mada jesmo, nego zato da prvo isprobamo koncept. Ali eto već godinu dana sve funkcionira više nego dobro. Istina je da nije baš stalo četiri bicikla, nego tri, ali Ana i tako baš ne vozi svoj MTB. Mada kad je preša nađemo mjesto i za njega. Ako nigdje drugdje na krevetu.

Lijevo je kuhinja, a desno garaža s instalacijom za bicikle. Puno nije vrijedna, al vrijeđati je ne damo.

U mehaniku se nisam puno miješao. Za sada znam da je mašina naprijed, da ide na diesel i da imamo 6 kotača. Ustvari pretpostavljam da imamo 6 kotača, jer smo kupili 6 zimskih guma prije odlaska u Portugal. Sad kad bolje razmislim, možda su mi ovi kod vulkanizera naplatili 6 jer su vidjeli da sam neznalica, pa mi se i danas smiju.. Idem pogledati… Ipak imamo 6 kotača.
U standardnoj opremi našeg modela su frižider i štednjak koji rade na plin. Na plin je i grijanje vode, ali i samog kampera. Imamo WC koji ima svoj tank u koji stane otprilike 5 mojih velikih nuždi. Ili jedna Anina. Jedva. Sadržaj tanka izlijevamo u vrt Aninog tate u dijelu gdje rastu brokule koje darujemo našim prijateljima.
Sve je donekle dobro radilo, ali smo ipak morali potražiti stručnu pomoć da se sve dovede u red. Nabavio sam i sav potreban alat: duct tape, WD 40 i čekić. Ako se nešto miče, a ne bi se trebalo micati, tu je Duct tape. Ako se ne miče, a trebalo bi se micati, tu je WD 40. A ako nijedno ne pomogne, tu je čekić. Ako ništa, barem kao ispušni ventil.

Pošto smo htjeli biti neovisni ili popularno “Off the grid”, potrebno je bilo ugraditi solarne panele. Ili u našem slučaju jedan solarni panel. Pogledao sam puno YouTube videa gdje totalne neznalice same ugrađuju cijeli sistem u svoj kombi, pa sam došao do jedinog mogućeg zaključka – platit ću nekome da to napravi, jer sam ja za to očito preglup.
Napravili smo to u Sloveniji da malo pomognemo njihovoj posrnuloj ekonomiji, a i zato što mi u Hrvatskoj nitko baš nije djelovao preozbiljno. Možda se varam, ali sad je kasno.

Lijevo je tuš, koji Ana koristi samo kao spremište, a desno je Anin tron

Kako učiniti nezanimljiv tekst još nezanimljivijim? Ubaciti par tehničkih podataka.
Solarni panel je jačine 100 W, baterija je jačine 90 Ah, a inverter koji pretvara 12 V u 230 V je snage 900 W s maksimalnom snagom 1900 W. Što to ustvari znači?
Solar skuplja sunčeve zrake koje sprema u bateriju i inverter to pretvara u “normalnu” struju koju onda koristimo za punjenje naših mobitela, laptopa, baterija...
Nakon ovog puta smo uvidjeli da je naš sistem po zimi taman na granici da smo održivi, većinom zahvaljujući mojoj 17 inčnoj zvjerki od laptopa koja guta struju kao Ana čokoladne kolače mog tate.
Problem sam djelomično sanirao tako da sam odšarafio solar na krovu i nakosio ga tako da Sunce pada pod povoljnijim kutem. Zvonči je dobio zadatak da me podsjeti da ga ponovo zašarafim prije nego krenemo dalje. Trenutno razmišljamo o opciji nabavke dodatnog solara i dodatne baterije. Ili nabavke drugog laptopa.
Ali time ćemo se baviti prije sljedeće zime, jer po ljeti sistem radi bez problema, odnosno sunca je dovoljno čak iz u moj nezasitni laptop.

LIJEVO - pogled na dnevnu sobu iz kuhinje DESNO - kuhinja ili kako to Ana zove - "Igorova soba"

Kao što rekoh grijanje vode i prostora, kao i štednjak su na plin. Imamo spremište za dvije boce plina u koji smo ugradili Dual sistem regulator plina, odnosno kad jedna boca potroši plin, ne moramo mijenjati ventil s boce na bocu, nego samo na regulatoru prebacimo na drugu bocu. Nismo ga ugradili samo zato da uštedimo tih 3 minute svakih par tjedana, nego zato što smo trebali promijeniti plinski regulator, a ovakav sistem je bio samo mrvicu skuplji od običnog. Bar je, meni naivnom, tako objasnio onaj koji mi je to prodao.
Za put u Portugal od 50 dana smo uzeli tri boce plina i potrošili smo dvije i pol. Kuhali smo skoro svaki dan, ponekad i dva puta dnevno, a grijanje smo u prosjeku koristili pola sata do sat dnevno, uglavnom ujutro i navečer.
Uživali smo u tuširanju u vrućoj vodi u našem tušu koji smo si priuštili skoro svaki treći dan. Vodu smo nabavljali u bunaru kod naših domaćina ili na benzinskim stanicama. U kamper stane oko 100 litara vode, a to je dovoljno za par dana, ovisno perem li suđe ja ili Ana. Anina definicija pranja suđa je da ono mora biti u kontaktu s vodom u nekom momentu, pa je njena potrošnja vode ipak malo manja od moje.

Master bedroom

Sve u svemu, jako smo zadovoljni našim kamperom koji nas je bez problema i uz puno veselih trenutaka ugostio u sebi i odveo do Portugala i natrag.
BTW model kampera se zove Superbrig i nadamo se da neće, u skladu s vremenima u kojima živimo, promijeniti spol i postati nam Superbriga.