Smiraj pred buru

Zadnji je mjesec godine, a sljedeća već sada izgleda burno. Bijeg u toplije krajeve Europe, put na drugu polutku, sezona hrvatskih outdoors aktivnosti… Čini se toliko zabavno da me strah da će prebrzo doći i proći. Zato trenutno moram spasiti situaciju i učiniti da vrijeme ide sporije i da Nova godina dođe što kasnije. Želim da mi bude dosadno. Barem malo. Želim razbiti svoju vojničku disciplinu na mjesec dana, lijegati kasno, gledati filmove, buljiti u zid, jesti pizzu kad mi se prohtje, izležavati se ujutro koliko me volja i ponekad preskočiti trening. Čak ću i potpuno zanemariti svoje lekcije španjolskog koje mi drži prijateljica u zamjenu za satove snowboarda. Igor je ovu ideju prihvatio objeručke i eto nas u Zagrebu u ulozi luftinšpektora. Spremamo se već tjedan dana krenuti u Alpe i isprobati život na hladnom, ali svaki dan nađemo dobar razlog zašto ostati u Zagrebu. Jedan dan ručak kod njegovih, drugi dan gnjavimo moju mamu koja ujedno ima i mašinu za veš, a mi puno blatne odjeće, razni pozivi na druženja, sljemenski noćni treninzi orijentacije, snijeg i tako dalje.

Igor u svom prirodnom okruženju

Naš mjesec odmora i dalje se sastoji od redovitih odlazaka na Sljeme, snowboardom za mene i biciklom u Igorovom slučaju, ali sve je spontano i bez plana i programa. Većina se jutra još uvijek sastoji od zajedničkog trčkaranja koje smo prozvali “briefing” i na kojima se uglavnom dogovaramo što ćemo i nećemo dalje. Jučer sam recimo obznanila Igoru veliki problem koji nisam sigurna kako će riješiti, a glasio je -“Meni se tako ide u neku zimsku avanturu, a ne da mi se ustati iz kreveta”. No navikla sam na ovo kasno jesensko raspoloženje. Znam da mi se puno toga događa i da u godini proživim nečiji život pa jednostavno trebam odmor i vrijeme da se emocije poslože. Problem je u tome da mi dobre ideje ne padaju na pamet dok ne dotaknem neku razinu dosade, a našim tempom dosada je rijetka pojava pa je moram inducirati. Igoru, s druge strane, dobre ideje padaju na pamet stalno i nisu povezane s dosadom. Oni koji poznaju Igora znaju da je čvrst karakter, ali u usporedbi sa mnom on je taj koji je opušteniji. Njegova opuštenost i moja disciplina kombinacija su iz koje oboje učimo. Ja na njega, koji je prirodno talentiran za sve i u ništa nije morao uložiti puno truda, prenosim što znači biti uporan i u nešto dati dušu i tijelo, a on mi je pokazao da disciplinu svakih toliko treba razbiti jer će sljedeći val ambicija tako biti zasađen na zdravoj podlozi.

Ovo nije reklama za Amplifi ruksake @amplifi4life; @samoamplifiburaz; @amplifijenajbolji

Ono najbitnije od svega je da opet stojim na čvrstoj viziji svog sljedećeg desetljeća i to me čini sretnom. Prijelazi su uvijek zbunjujući i teško se odvojiti od uloge koju si dugo gradio i po čemu te mnogi prepoznaju. Teško je običnom čovjeku i objasniti koliko je stresno završiti sportsku karijeru i odvojiti se od tog identiteta. Ne završavaju sportaši slučajno u drugim krajnostima, bile one dobre ili loše. Srećom, moja je podsvijest uvijek sportu pristupala s rezervom i on je bio samo hobi, iako mi je plaćao račune. Dobro, ne baš račune, prije bicikle, putovanja i fino voće. Sada, nakon skoro godine dana Igorovog prestanka klasičnog radnog odnosa i mjeseci života u kamperu možemo podvući crtu i čestitati si na hrabroj odluci. Nemojte misliti da je nama sve ovo došlo prirodno i da je bilo lako. Naravno da smo bili u strahu, naravno da nismo bili sigurno hoće li sve ovo biti promašaj, jedino što smo znali je da moramo probati. S druge strane, kod nas se nikada ne događa da jedan poželi biti aktivan ili kreativan, a drugi prevlada svojom lijenošću. Uvijek pobjeđuje onaj koji je spreman za akciju, a drugi se iz straha da ne propusti potencijalnu avanturu pridružuje i u trenucima apsolutne bezvoljnosti. Vjerojatnost da ćemo oboje imati loš dan vrlo je mala, ali čak i onda kad je tako, inicijativu preuzima onaj u manje lošem stanju i podsjeti nas na sreću koju imamo i život koji živimo. Sama činjenica da o sreći možemo razmišljati i ovako razglabati najbolji je pokazatelj kvalitete života. Okusili smo pravu slobodu i držati ćemo za nju kandžama dok je svježeg zraka i novih vidika.