Road trip part II

DAN OSMI Cannes-Figueres
474 km, utankano gorivo 96.5 €, cestarine 50.5 €, dućan 9 €
Ipak nas nisu orobili, mene silovali, a Anu prebili. Ustvari proveli smo sasvim ugodnu noć i čak odradili i kratki jutarnji trening na tom praznom odmorištu uz autoput. Prisustvovali smo nekoj sumnjivoj transakciji nečega, kratkom susretu dva muškarca na zadnjem sjedalu auta... i tak. Klasika.
Nastavili smo vožnju po prilično nam mrskom francuskom autoputu koji nas je zaveo svojim pristupačnim cijenama cestarina i goriva. Odlučili smo sići s njega pod svaku cijenu. Nikud nam se ne žuri, osim na let za Australiju koji je tek 5.3. Pitamo Garmin za mišljenje, mada znamo odgovor: “Znam da vam ruta koju vam predlažem nema smisla i da je kilometarski duža, dulje traje i nije baš atraktivna, ali jednostavno je bolja.” Odlučujemo se za kombinaciju Garminove rute, GoogleMaps rute i neke moje koja mi je izgledala zanimljiva gledajući na virtualnu kartu na mobitelu.
Slijedećih par sati provodimo u borbi te tri rute sa rezultatom da se ipak vraćamo na autoput. Već se lagano mrači a cilj nam je spavati u Španjolskoj ovu noć. Oko 22 h dolazimo u Figueres i pomoću aplikacije park4night nalazimo odlično mjesto za spavanje na parkingu nekog supermarketa u centru grada u društvu još 5 kampera.  

Doručak šampiona

DAN DEVETI Figueres-Alquezar
351 km, utankano gorivo 30 € (više nije stalo), dućan 16 €
​Ujutro iz zahvalnosti Ana i ja ostavljamo svako po jedan poklon u WC-u supermarketa. Red je red.
Na parkingu je čak i benzinska s najjeftinijim dizelom do sada pa tankamo puni rezervoar i točimo gorivo u lonce, tanjure i čarape za kasnije.
Razmišljamo o opciji da odemo u muzej Salvadora Dalija koji je u ovom gradu i koji sam propustio na maturalcu tisuću osamsto i neke. Tada sam se radije odlučio za kupanje i cuganje po rock klubovima Lloret de Mara, dok su se ostali kulturno uzdizali. Provjeravamo u stavkama budžeta koliko smo si odredili za kulturu i uviđamo da nam 7 kuna neće biti dovoljno za dvije karte. Dali, vidimo se nekom trećom prilikom.
Bajdvej ono što nas je, uz cijene dizela, oduševilo je činjenica da su u Španjolskoj autoceste besplatne. Odnosno postoje dvije vrste: Autopista i Autovia. Razlika je jedino što se Autopiste plaćaju. Naravno da smo mi koristili samo Autovia opciju. Usput, budi rečeno, scenografija uz našu Autovia rutu je bila predivna. Totalni preporod nakon Italije i Francuske.
Cilj dana nam jer Zaragoza jer sam tamo bio već par puta, a Ana i Zvonči još nisu, pa sam si sav važan.
Ali putem se plan mijenja, jer stalna na tom svijetu samo mijena jest (Petar Preradović), pa odlučujemo prenoćiti u Alquezaru u kojem sam, gle čuda, isto već bio, pa moja važnost još raste. Svatko tko progugla Alquezar, shvatit će zašto je Ana odmah pristala na ovaj mali detour. Smještamo se na praznom parkingu iznad grada, odlazimo na kratku noćnu šetnju i u krpe.

Romantika u Alquazaru

DAN DESETI Alquezar-Zaragoza
102 km, utankano gorivo 75 €
Odlučujemo većinu dana posvetiti razgledavanju grada i pripadajuće mu okolice. Opet koristim čuda moderne tehnologije, pa skidam neku treking rutu na mobitel. Osjećam se kao izdajica, jer u rukama umjesto karte imam mobitel, ali vremena se mijenjaju (pogledaj ranije šta je stari Petar rekao za mijenu).
Put nas vodi kroz kanjone, po metalnim konstrukcijama iznad rijeke, preko potoka i vrhova i nakon 4.5 sata vraća nazad u Alquezar. Sve smo to popratili pripadajućim video uratkom koji možete pogledati 2 cm niže. Oduševljeni prirodom, ozarena lica kuhamo ručak (ja ga kuham, Ana navija) i u sumrak krećemo dalje do stotinjak kilometara udaljene Zaragoze.

DAN JEDANAESTI Zaragoza-Oropesa
​414 km, dućan 25 €
Spavali smo na ogromnom praznom parkingu 10 min od centra Zaragoze. Svejedno se jedan auto parkirao tik do nas te nas počastio besplatnim peep show-om.
Ujutro se parking poprilično zagužvao, pa smo jedva izvukli bicikle iz garaže. Ja sam kao iskusni Zaragožanin poveo Anu na sat vremena razgledavanja na biciklima. “Tu ti je crkva, tu ti je druga crkva, tu ti je rijeka, tu ti je Decathlon, tu ti je Konzum...”
Zadivio sam Anu svojim poznavanjem grada, pa mi je za nagradu dala da ja malo vozim kamper. Mada, ako se dobro sjećam, ja sam i do sada cijelo vrijeme vozio kamper. Nema veze, nagrada je nagrada.
Nastavljamo dalje po krasnim španjolskim lažnim autocestama koje su, ponavljam, besplatne. Od Zaragoze do našeg cilja je oko 1000 km pa put prepolavljamo u mjestu Oropesa.

E Garmine, Garmine jadna li ti majka!

DAN DVANAESTI Oropesa-Zambujeira do Mar
​477 km, utankano gorivo 85 €
Oropesa će nam u sjećanju ostati jedino po tome da smo u njoj prespavali, a za to smo imali dozvolu osobno od gradonačelnika. Ima ona i neku tvrđavu i neku povijesnu vrijednost, ali nama se ide dalje. Ana je odlučila da joj se danas skejta pa pomoć ponovo tražimo na internetu. Često se sjetimo kako je super što je roaming sada besplatan pa ga nemilice koristimo kad god nam zatreba.
Odlučujemo se na skejtpark u Meridi koja nam je i tako na putu. No iz nekog razloga je skejtpark, koji izgleda super, bio zaključan. Ne časimo časa, nego tražimo sljedeći na putu. Nalazimo ga u gradu Bajadoz koji je na samoj granici Španjolske i Portugala. No on ne samo da je zaključan već je i iza visoke ograde u nekom napuštenom zabavnom parku. To nas nije spriječilo da se popnemo preko i provjerimo u kakvom je stanju. Stanje je u najmanju ruku bilo očajno. Gomile smeća, stolica, ležaljki, kanti, sve je to bilo pobacano po nekad sasvim solidnom skejtparku.
Očito je da Ana danas neće skejtati. Pokušavam ju razveseliti odlukom da sad ja malo vozim kamper, ali Ana je neutješna. Pa sam joj dao malo čokolade. Problem riješen.
Tankamo gorivo u Badajozu jer je u Španjolskoj dizel ipak jeftiniji i ulazimo u Portugal. Nastavljamo s izbjegavanjem plaćanja cestarina, pa se vozimo po praznim cestama s divnim krajolicima. Do cilja je nekih 300 km, pa uskoro radimo još jednu pauzu za brzinsko kuhanje ručka. Ana opet navija, dok ja kuham. Pranje suđa nije bilo potrebno jer je Ana polizala sve zdjele i lonce.
Oko 20 h dolazimo blizu našeg cilja. Pratimo upute našeg “domaćina” Jasona. “Ravno do grabe. Kod samotnog bora skreni lijevo. Nakon 34 koraka uđi u grm. Kroz polje maka samo prati sovu.” Uskoro dolazimo na njegovo skriveno imanje i on nam pokazuje gdje da parkiramo kamper. Prešli smo 3112 km da spavamo na nekom polju. Pa mogli smo to i u Zaprešiću.

U Oropesi smo imali dozvolu za spavanje osobno od gradonačelnika na tečnom engleskom