Pokret i Odmor u avanturi ranjenog vepra

Klasični moj potez je pripremati se cijelo ljeto za Half Ironman i onda 2 tjedna prije trke proći stazu i skužiti da su organizatori malo lagali s visinskom i da je feel takav da od 90 kilometara bicikla 79 idem uzbrdo. Ja trebam neki koji počinje na planini, a završava na moru. Da idem tako brzo da se Igor čudi kako mi je to uspjelo i da onda slavimo veliki rezultat danima i kolačima.
​Kako god, znam da je on potajno bio sretan da ne idem glumiti Flash Gordona na aero barsima i da mogu s njim na pustolovku u Velenje. Kiša je bila neizbježna, ali bolje da kisnem cijeli dan i valjam se u blatu nego doma čitam knjige o tome kako Nathan Fa’avae kisne i valjda se u blatu. Nekim čudom smo u Velenje stigli na vrijeme i pretpostavili da ćemo usprkos tome zakasniti na start. Tako i bi. Nije moja krivica da nam Slovenci daju startni broj 28, a da taj broj ne znači da imam 28 minuta vremena da se pojavim na kronometarskom startu. Ležerno smo pogledali film do kraja dok je vani lijevalo i obični su smrtnici kisnuli i bili na vrijeme na startu. Za utrku smo se pripremili profesionalno. Imali smo sve osim bidona, vode, hrane i držača za kartu što znači da smo imali gaće, tenisice i jedan kompas. Odluka je pala da ćemo piti kišu, jesti jabuke, a Igor nek se snalazi s kartom kako zna i umije, ja sam na izletu. 

Igor: "Čekaj malo, uklještilo me u leđima!"

Kratki kajak po jezeru i pljusku bio je dovoljan za riješiti dvojbe oko toga ima li šanse ostati suh. Pustili smo sve Tilene, Klemene, Tomaže, Janeze ispred nas nek se vesele. Mi smo danas na romantičnom obilasku Velenja iako Igor to još ne zna. Krećemo na treking po blatnjavim uzbrdicama i nizbrdicama, a moje cestovne tenisice su svugdje samo ne na podu. Još jedan od klasičnih Ana poteza je da nemam tenisice s ripnama jer bih ih i tako koristila samo za pustolovke pa ću radije kupiti klavijature koje sad ne stanu u kamper. Organizator je očito ovom trkom odlučio predstaviti Velenje kao Chamonix i lajtmotiv dana je bio ‘jako uzbrdo pa jako nizbrdo’ pa to na loop. Ja volim da mi na Stravi piše da sam prošla puno kilometara, a ne da se cijeli dan telim za 60. Odustala sam od Ironmana-a zbog 700 visinske, a ovdje me dočeka preko 2000. Ali nisam ni ja od jučer pa brzo improviziram bol u koljenu i nastavljamo u tempu ranjenog vepra s ciljem da proletim biciklom kroz sve lokve i nemam više od 5 minuta pauze između dvije jabuke ubrane od velikodušnih domaćina. Stižemo na specijalnu orijentaciju i odlučimo da je najbolje da šepava ja ostanem glodati voće dok Igor malo prošnjofka po kontrolama. Vratio se za nepunih 5 minuta. Toliko otprilike može izdržati bez mene. Nije da bih se snašla na toj karti i da sam zdrava. Previše nekih vijugavih linija, a meni svaka izgleda kao put.

Pokret odmora u crnom jer kamera dodaje 5 kg

Tu sad prolaze sati, izmjenjuje se sunce i kiša i sigurno je divno, ali ja se toga ništa ne sjećam. Vodim neuzvraćeni razgovor s koljenom i objašnjavam mu da moj ego danas ne može podnijeti odustajanje. Inače sam iskusni odustajivač i kad mi nešto nije po volji lako nalazim put do auta i nestajem, ali ne danas. Dokotrljati ću se do cilja ako treba. Malo se putem družimo s Mihom i Špehom pa s jurećim Juretom i Barbarom, a ja potajno sabotiram do mjere da skoro podlijećem pod auto koji mi se iznenada pojavio na makadamu. Jadan auto, šteta bi na njemu bila velika. Dolazimo na zadnji treking, Igor me ubacuje u obližnju kantu za smeće i na njenim kotačićima jurimo nizbrdo po cesti. Trava je bila dovoljno mokra da me po njoj mogao vući, a kroz potoke me stavio da plutam na deblu i nekako smo se dovukli nazad na bicikle. Još ‘par’, preciznije 8, uspona i dolazimo u cilj. Zovem starački dom u Zagrebu i molim da me stave na listu čekanja. Jest da sam otišla u penziju ravno iz škole, ali nisam baš mislila da ću tako brzo morati u dom… sve je propalo.
Ili…možda još ima nade. Ako upišem tečaj yoge, meditacije i gledam u sunce redovito postoji šansa da ću se pomladiti i opet igrati pustolovca sa svim ovim veseljacima. Pustolovke su tak super. Ipak nije sve propalo. Namaste!

Ana u novim Falke čaparama

Pobijedili su (začudo) Slovenci , drugi su bili Slovenci, a na trećem su se mjestu pak našli Slovenci. Fotke možete naći ovdje, a do detaljnih rezultata možete doći kliknuvši na gumb ispod.

GOLE FOTOGRAFIJE HLOVERKE SRZIĆ NOVAK