Lov na tartuf

Mjesto radnje: Buzet
Događaj: Pustolovno-matematička utrka “Lov na Tartuf”
Duljina: cca 55 km
Visinska razlika: 2000 m
Težina: vrlo zahtjevno s elementima ekstremnog
Trajanje utrke: 7 sati
​
Spoiler alert za sve obožavatelje Mr Incognita - on naime nije glavni lik ovog reporta i u potpunosti ga je zasjenila moja nova partnerica Mirjana Kolac. Dozlogrdilo mi da sam stalno u team-u s Igorom iz par razloga: uvijek sam kofer i nemam pojma kamo idem, ne možemo razgovarati o zgodnim frajerima, rijetko se izgubimo, tempo mi je preležeran.

Osjećaj ko prvi dan škole...nikome nije ništa jasno

​Miki i ja na startu proučavamo prve upute koje su prilično komplicirane čak i za moje, ne tako slabe, matematičke kvalifikacije. U igri su neki kutomjeri, vektori, integrali, derivacije i tajne kontrole. Ne razbijam glavu previše jer ako to skuži naš konkurentni team, Igor i Sever, mi ne bismo trebale imati nikakvih problema. Ono što će nam danas biti veći problem je da se naše zajedničko orijentacijsko znanje svodi na to da znamo naći put od Španskog do Jaruna i da bismo se do Novog Zagreba vjerojatno već izgubile. Slučajno ilegalno gubljenje u Sloveniji također je vrlo moguće pa molimo organizatore da ukoliko se ne vratimo do mraka prvo provjere jesmo li u lokalnoj policijskoj upravi.

Uhvaćene na djelu - evidentno razdvajanje partnera

Utrka kreće, a nas se dvije na začelju grupe penjemo prema starom gradu Buzeta gdje ćemo na četiri točke skupiti tri različita kutomjera i glavnu kartu. U ovoj igri za odrasle nije dovoljno da možeš sedam sati biti u pogonu nego pritom moraš i razmišljati pa ti rasporedi glukozu. Nalazimo sve četvero i spuštamo se po bicikle. Po prvi puta u životu na volanu imam kartu i pokušavam jednim okom gledati cestu, a drugim put na karti. Sreća moja da sam razroka i to nije neki problem.
Najčešće izgovorena rečenica ovog dana biti će - “Mislim da ovdje moramo skrenuti desno/lijevo, a ne, ipak smo krivo.” pa tako biva na prvoj i većini sljedećih kontrola. No ne damo se mi smesti viškom natučenih kilometara i vodimo se onom “tko nema u glavi ima u nogama”. Već na drugoj kontroli zaglibimo u otrovnoj paprati i trnju na depilaciji što će također biti lajtmotiv dana pa što se prije naviknemo to bolje. U potrazi za sljedećih par kontrola shvatile smo da ne moramo nužno ni tražiti puteve već da možemo krčiti šumu i stvarati svoje. Proces je nešto sporiji, ali funkcionira. Jedna od grešaka na koju smo vrlo ponosne je uspon na tvrđu Pietrapelose. Ja naime znam da do gore postoji vrlo strma cesta, provozala sam se njome nemali broj puta, ali baš zato sam odlučila da nas dvije odaberemo još strmiji put i probamo disciplinu “alpinizam biciklima”. Put je bio takve strmine da bicikle nismo mogle niti gurati nego smo ih stavile na leđa i doteglile do vrha. Ovdje u igru ulaze kutomjeri i uz pomoć šifra koje smo dobile na prijašnjim kontrolama, kutomjerima ucrtavamo sljedeće kontrolne točke. Znam da zvuči komplicirano, ali nije bilo…za Einsteina.

Dobar primjer partnera - metar jedan od drugoga (Sever već hvata zavjetrinu)

Sad već visokog morala, uspješno se krećemo prema tranziciji za treking. Od nje nas dijeli još samo jedan brutalni uspon što je zanemarivo s obzirom na onih 99 prijeđenih maloprije. Paliska je očito ovu trku trasirao sa Segwayom i zaboravio uključiti altimetar na satu. Pred kraj uspona ja posustajem i posramljeno guram bicikl, a Miki kao zvjerka pedalira do kraja i brani nam timsku čast. Potrošenih 1500 Kcal nadoknađujemo s jednom bananom i čašom cole, jer više se prožvakati nije dalo, ostavljamo bicikle i krećemo na treking. Dobra stvar kod našeg neiskustva je da nam izohipse ne znače puno pa nam je trebalo neko vrijeme da shvatimo da nas čeka četveronožni uspon do vrha. To je ujedno i loša stvar našeg neiskustva jer sam mrzila cijeli svijet već nakon prvih par sto metara ne znajući na što moram biti spremna. Miki sada preuzima orijentacijsku palicu i odlučuje da ćemo sve sljedeće kontrole skupiti po azimutu pa makar to značilo penjanje po stijenama ili skok padobranom s litice. Približavamo se vrhu, umorne od pogađanja označenog puta, pa vrh osvajamo free soloingom smjerom 5b “Ana na mukama” i 6c+ “Miki voli ekstremno”. Izbijamo ravno na kontrolu i tog trena Mirjanu stavljam na orijentacijski pijedestal, a Paliski, mastermindu utrke, praštam za sve psovke koje sam mu zadnjih pola sata namijenila. S lijeve nam je strane, kroz stijenu probijena, željeznička pruga, a s desne ogromna rupa s pogledom na Buzet. Kao u skeču Monty Phytona dio ljudi trči po pruzi, dio se kreće gore po visoravni, dio se pokušava stijenom uspeti iznad pruge, a dio kotrlja do nje. Treking smo završile onako kako smo ga i započele, po azimutu, strmoglavim spustom. Ovdje smo nažalost jednu kontrolu promašile, ali ne zato što smo bile na krivom mjestu nego zato što je tog trena prošao vrlo snažan gravitacijski val i iskrivio prostor nama na štetu. Primjedba nam kasnije nije uvažena, ali svi su veliki umovi bili neshvaćeni u svom vremenu pa tako i nas dvije. 

Opet evidentno razdvajanje, u ovom slučaju na 76 m

​Zadnjih sat vremena utrke smo već toliko prostorno napredovale da kartu više niti ne koristimo. Upuštamo se u razgovore o najzgodnijem frajeru utrke (Igor), menstrualnim bolovima, kvalitetnoj maskari i trajnoj depilaciji dok paralelno pedaliramo zadnji uspon.
​U cilj stižemo s tamom, koju minutu prije limita i koju sekundu prije Igora i Severa. Skupili jesu više kontrola od nas, ali ne koliko su planirali. Sever je blijed i vidno iztraumatiziran. Navodno nije znao da utrka traje više od 27 minuta, što mu je inače potrebno da se popne biciklom na Sljeme. Zagrljeni, Igor i on, oplakuju svoj loš performans dok Miki i ja slavodobitno stojimo na finišerskoj listi, a ne u pritvoru granične policije. ​

Power couple Meta i Žine od kojih je Igor prepisivao kontrole

Zaključak:
1) Nas dvije dokazale smo da nismo samo šupljoglave manekenke i da smo sposobne za više od večernjih izlazaka u štiklama.
2) Slovenci su opet bili dominantni i okupirali postolje. Njima nije bitno jel’ im team muški, ženski ili mix, oni samo dođu, ne razumiju hrvatske upute i svejedno pobijede. Neka im, radije ću ja gubiti, al’ bar ljudi znaju od kud sam kad kažem Hrvatska.
3) Sever se još nije oporavio od traume zarađene na trci, ali se prijavio na Eiger ultru da vidi jel može biti gore od ovog.
4) U 7 smo sati trke pale samo dva puta, Mirjana s bicikla na glavu u potok, a ja punom dužinom negdje na vrhu brda.
5) Igre gladi su ništa naspram Lova na tartuf, tko se u cilj nije vratio krvav nije ni bio na utrci.
6) Mirjana je vrbovana za izbornicu orijentacijskog saveza.
7) Paliska je za utrku sljedeće godine od HTZ-a već dobio bagere da malo dignu visinu okolnih brda i pojačaju visinsku.
8) Pustolovke i pustolovci su i dalje najbolji!

Pune rezultate naći ćete ovdje.