Lim Bay Challenge na tri noge

Nisam ja više neki amater. Ja sam sad ozbiljan pustolovac s iskustvom od, ni više ni manje nego, jedne duže utrke. Jest da 32 sata nije pretjerano dugo, ali dovoljno da sam popila svu pustolovnu pamet svijeta. Lim Bay Challenge će biti dječja igra. “Što je meni 80 kilometara?” - reče ona i ubaci u kamper bicikl s probušenom gumom, potrošenim uljem za kočnice i običnim pedalama. Budemo gumu zakrpali, a ostalo ako stignemo sredili. Jedan dan mogu i nositi bicikl ako se pokvari. Igor obožava takve vrste mojih briljantnih ideja.
Vozimo se prema Puli po svoj kajak, takozvani as u rukavu i strah i trepet ostalih veslača, i slučajnim odabirom se zaustavljamo u Plominu skuhati ručak. Igor kuha, ja jedem neko žbunje, kad ono dio kampera ispod tanka za vodu neobično visi. U čudu gledamo i nešto nam ne štima. Tu je neki pretinac koji nismo nikada ni otvorili, a sada izgleda kao da će otpasti. Otključavamo ga, vadimo iz njega dizalicu, daske, zahrđali alat, peglu, usisavač i olimpijsku štangu i skužimo da je lim strulio i da bismo ostali bez svega ovoga vrlo brzo. Igor odšarafljuje lim pa ga čekićem razbijamo da ga možemo izvući i duct tape-om lijepimo plastiku nazad. Klasična ‘A je To’ situacija, sve popravljeno, možemo dalje.

Start u Svetivinčentu dok smo još imali 4 noge

Ujutro se budimo na parkingu pored starta utrke i u potrazi za WC-om, ni krivi ni dužni, na prijave stižemo prvi. Nema kod nas, hoćeš nećeš ispadneš profesionalan. Bus nas sve vozi u Svetivinčenat gdje će biti start, a ja iskoristim priliku u busu još malo ubiti oko. Stvarno mi nije jasno od čega mi se tako spava. Jest da smo nedavno bili na 104 trke i prehodali Velebit 6 puta, al’ Igor kaže da nije to ništa strašno. Valjda je zato i zaboravio pojesti doručak koji sam mu spremila. On voli 80 kilometara na tašte. Utrka počinje s razdvojenom orijentacijom kronometarski, a organizator Senad nam je rekao je lošije ekipe stavio naprijed da bude fer. Pogledamo svoj broj i skužimo da smo mi jedna od tih ekipa naprijed. Ček, ne kužim. Kaj on ne zna tko smo mi? On ne zna da mi ne trebamo ispravan bicikl za završiti ovu dječju igru? Ma što bicikl, uskoro će vidjeti da ne trebamo ni jednu nogu za završiti ovu utrku. Igor spreman dokazati veličinu našeg team-a odlazi u šumu i dva puta namjerno iskreće zglob. “Sad će oni svi saznati kako se završavaju pustolovke. Na jednoj nozi.” I dok ja bezbrižno u polusnu trčkaram prema tranziciji, Igor dolazi s gležnjem veličine jedne lijepe jabuke.

Ovo smo očito mi, jer smo toliko brzi da nikog nema oko nas

Odglumim na sekundu suosjećanje pa liježem na travu i nastavljam spavati jer je ova trka za nas očito završila prije nego je počela. Kako li sam samo bila u krivu. Igor skida tenisicu i trpa svoj nabujali gležanj u bajk cipele kao vreću za spavanje u mrežicu nakon korištenja. Ovo će biti zabavno. Šutim, sjedam na bicikl i krećemo. Bar neće moći brzo voziti pa ću ja razgledavati. I onako ćemo nakon bajka morati odustati. Long story short, Igor vozi brže nego ikad i nemam šanse pratiti njegov tempo na svojoj krami. Prva kontrola neki ludi drveni dvorac, druge se od pulsa na 200 ne sjećam, treće također, četvrta neka fenomenalna kamena crkva na stijeni usred šume, onda famozan skriveni stari podrum usred grmlja…pa di je Senad ovo našao? Igor jeca od bolova, a ja mu tu i tamo pomognem zabijanjem u njegov bicikl jer mi kočnice, naime, baš i ne rade. Prekidamo šest puta i mirimo se sedam, ali na tranziciju stižemo s vodećima.

Ovo je očito Ana, jer je evidentno da ona čak niti ne treba bicikl na bicikl dionici

Tomaž i Klemen su ionako uvijek najbrži, ali vidjela bih ja njih da oni idu sa svojim tvrdoglavim suprugama koje imaju nogu veličine bundeve i ne planiraju odustati…ikad! Igor nogu opet pretrpava u tenisicu pa brzinom od 2 km/h krećemo na treking. To te ja pitam! On plače i jedva ide, a ja leđero jedem čokoladicu i čekam trenutak kad će shvatiti da ovo nema smisla. Ne moram govoriti da taj trenutak nije došao i da se ubrzo absajlam sa stijene pa po grmlju i kamenju vučem dalje. Koji smo hendikepirani jad i bijeda. Nas dvoje, a samo 3 noge… i samo 3 obrve. Par nas ekipa u ovoj žalosti puzanja prestiže i Igor mi se ispričava što moram ovako sporo uz njega. Prešutim da nemam snage za brže i svalim svu krivicu na njega čisto da vidim ima li granice ovoj tvrdoglavosti. Nema! Mi idemo dalje. Na dijelovima trčimo, na dijelovima hodamo na rukama, dio ga prevozim u kolicima iz obližnjeg Konzuma, ali stižemo na sljedeću tranziciju bicikla.

Neki tim se spušta na užetu. Ovo očito nismo mi, jer mi ne trebamo uže.

Kvragu! Ako je ovo izdržao, bicikl sigurno bude. Izgleda da mi ipak ne odustajemo. Vozikamo se po zabavnim singlićima (zabavnima zdravoj meni) i spajamo i odvajamo od dvije slovenske ekipe. Ne može ih se čovjek riješiti na našoj obali ni da hoće. Dok Grega i Marko pronalaze bolji put i nestaju nam, Franci i Primož nam se pridružuju jer im je kiša isprala kartu i više ne znaju kamo ići. Koji amateri. Mi folija u kamperu imamo stotine. Nikad ne znaš kad će ti netko dati kartu pa se ti po pljusku možeš ići orijentirati. ​

Neki timovi. Ovo očito nismo mi jer se ne čuje škripa Aninih kočnica

Na kajake stižemo skupa i u daljini na plaži vidimo svoju vodenu munju. Franci i Primož, svjesni moje veslačke nadmoći (nije stvar u kajaku, sve je u mojim rukama), zažele nam sreću u lovu na trećeplasirane i mi krećemo glisirati iz Poreča za Vrsar. Igor odbija kvariti idealnu nam putanju i igramo se kukavice s par velikih turističkih brodova. Ja im uludo vičem da mi je partner već 7 sati na uganutom zglobu i da će im ako treba kajakom probiti brodicu. Malo po malo pred nama se pokažu Grega i Marko. Igor mi priča kakvi su oni vrsni MTB orijentacisti, ali im sinkronizirano veslanje nije bilo jača strana. S lakoćom ih prestižemo, opet sve zbog snage mojih ruku, a ne bržeg kajaka, pa dolazimo na zadnji zadatak, razdvojenu orijentaciju po kampu.

Jedan od timova vesla. Ovo očito nismo mi jer vesla nisu savršeno usklađena

Razmišljamo hoću li ja ići po sve kontrole ili će šepavi ipak po pola i on se odlučuje stati na svoju nogu zadnji put taj dan. U smiješnoj blatnoj odjeći, krvavih nogu i ruku od grmlja, trčkaram po kampu na oduševljenje turista. Smijte se vi meni, da vidite samo ovog mog na drugoj strani kampa kako puzi s tom bućom od gležnja. Vraćam se do kajaka, a Igora nema. Gledam okolo ne bih li krenula pomoći mu ali tko zna gdje je. Grega i Marko odlaze, a ja još uvijek čekam. Naručujem limunadu u obližnjem kafiću. Ma imam vremena i za sladoled. Šepavi je konačno slomljen. Musava i osvježena gledam kako nam postolje odlazi prema horizontu. To je kraj! Kakav slabić! Biti ćemo četvrti, sve zbog njega jer je tako prokleto spor! I baš kad sam počela ispunjavati papire za razvod kod obližnjeg javnog bilježnika eto ti šepavog iza ugla. Vidi se da želi trčati, ali to više izgleda kao da je član Ministarstva smiješnog hodanja.

Uveslavanje jednog od timova u cilj. Ovo očito nismo mi jer kajak ne glisira

Poraženi uveslavamo u cilj gdje nas već tradicionalno dočekuju Slovenci. I to uvijek isti Slovenci. Baš je lijepo kad imaš tako predane i vjerne fanove koji se uvijek požure u cilj baš malo prije tebe samo da bi te dočekali i zapljeskali ti. Igor skida tenisicu i vrijeme je za trenutak istine. Gležanj kao u stare babe. Ne znam bih li mu čestitala na gluposti ili hrabrosti. Zvonči iz kampera dovlači skejt pa ranjenika postavljamo na rub otmjenog hotela pored cilja da prosi dok je ovakav bogalj i to možemo iskoristiti. I onda nas netko pita kako preživljavamo, a ništa ne radimo!

Epilog:
1) Prošlo je 4 dana od utrke i Igor je još na štakama iako noga polako gubi oblik safalade.
2) Sendvič koji je mislio da je izgubio tokom trke nađen je u smeću i s guštom ga je pojeo, a Zvončiju se ruga kad jede iz kontejnera.
3) Pustolovke su i dalje jedini sport gdje ekipe pomažu jedne drugima umjesto da se sabotiraju, bacaju čavle pod kotače ili kvare kompase.
4) Senad stvarno zna zakomplicirati navigaciju, ali je svaka komplikacija nagrađena ili super singlićem ili divnom kontrolom.
5) Di su svi? Zašto nema 1000 ekipa na ovakvim super događanjima?

SLIKE SA KRALJEVSKOG VJENČANJA

REZULTATI IZBORA U TURKMENISTANU