Kupili smo kamper!

“OK. Može.” rekao sam Ani prije 6 mjeseci kada mi je predložila da kupimo kamper, preselimo se u njega i idemo gdje nas put i utrke odnesu. Tada nisam znao apsolutno ništa o kamperima, čak nisam nikad niti bio u jednom. Imao sam doduše prije desetak godina stari VW Transporter kombi koji mi je služio za odlazak na koncerte s bendom i za kampiranje preko ljeta, ali ono što je razlikovalo taj kombi od bilo kojeg drugog je bila samo činjenica da sam u njega po potrebi stavio madrac. Dakle iskustva sa kamperima nisam imao, ali odluka da se preselimo u kamper je bila vrlo laka. I činila se ispravnom. Pitanja tipa: “Pa gdje ćete parkirati?”; “Kako ćete se grijati?”; “A šta je sa WC-om? Ima li tuš?” nisu nas pretjerano mučila, niti smo znali odgovore na njih.

Odlučili smo se baciti na traženje kampera po oglasima. Jedina stvar u koju smo bili sigurni je da kamper mora imati garažu za bicikle. Nismo mogli zamisliti da odemo negdje na duže od tjedan dana i da nemamo sa sobom bicikle. Prvo smo pregledali sve oglase u Hrvatskoj, pa u Sloveniji. Nismo našli ništa zanimljivo, odnosno kamperi su bili ili preskupi ili prestari, a i malo koji je imao garažu. Prebacio sam se na oglase u Njemačkoj i Austriji (www.mobile.de), gdje je izbor bio puno veći, ali nekako su svi zanimljivi bili na sjeveru Njemačke odnosno na 1000+ km od nas.
Nakon par tjedana pojavio se oglas iz Mađarske, sa šarmantnim opisom kampera koji nam se odmah svidio. Imao je garažu, bio je taman godište na koje smo ciljali, a cijenom je bio podosta ispod konkurenata iz Njemačke. Odlučili smo ga otići pogledati, pa makar od svega izvukli samo izlet na Balaton. A i željeli smo upoznati vlasnika kampera sa imenom Gabor Czorba.
Kamper nam je sjeo odmah iz prve. Raspored je bio onakav kakav smo htjeli, a interijer je bio u poprilično dobrom stanju. Izvana je bilo par vidljivih znakova nepažnje kod parkiranja i vožnje, ali ništa što bi moglo utjecati na kvalitetu života u njemu. A to nam je i dobro došlo da dodatno spustimo cijenu.
I tako smo se za tjedan dana vratili u Mađarsku, svatko s jednim bubregom manje, ali s dovoljno novaca za kupovinu kampera. Procedura je prilično jednostavna: treba odjaviti kamper u Mađarskoj i uzeti privremene tablice i osiguranje da dođemo do Hrvatske. Tako i bi. Dva sata kasnije smo uživali smo u vožnji do Hrvatske i razmišljali o slobodi koju nam kamper pruža. Prelazak preko granice je bio brz i elegantan, nitko nas nije ništa pitao.
​
Par tjedana zavrzlama oko registracije i atesta dalo nam je dovoljno vremena da se pripremimo i organiziramo za tranziciju. Pohvatao sam osnovne instrukcije od iskusnog frenda i službeno uselio u kamper krajem ožujka. Upogonio sam plin, vodu i WC, pokupovao par osnovnih sitnica.
Prvo spavanje u kamperu je bilo bez Ane koja je bila u Bratislavi na maratonu, tako da smo Zvonac i ja otišli u Premanturu na Rocky Trails. Anu smo udomili u Buzetu, par dana kasnije, gdje smo se našli, jer smo ove godine bili zaduženi za označavanje staze utrke 100 milja Istre.

Napisati ću uskoro malo opširniji post o našim iskustvima s traženjem, kupovinom i opremanjem kampera za one koje interesira ili razmišljaju o kupovini kampera ili kombija. Ova sam se pitanja ja pitao prije kupovine i nisam znao na njih odgovor, pa možda nekome pomognu:

1. Kupiti kamper ili kombi pretvoren u kamper?
2. Ima li kamper ima struju? WC? Grijanje?
3. Koliko troši kamper?
4. Kolika je registracija? Osiguranje?
5. Mogu li se kamperom parkirati gdje god želim?
6. Mogu li mogu kuhati u kamperu?
7. Trebam li položiti ispit za kamper?

Ali o tome ću pisati jednog kišnog dana.