Road trip part I

PRIPREME:
​Ovo će biti prvi put da nećemo moći trčati frendu Krucu sa svakim sitnim kvarom i mehaničkom nevoljom. Kupili smo nove zimske gume, sredili grijanje, u garažu ubacili treću plinsku bocu jer je upitno hoće li portugalska pasati. Odlučili smo i kupiti Garmin navigaciju da ne bi bilo petljanja po seocima i slijepim ulicama (danas je dan sedmi i Garmin vodi 38:0, imamo osjećaj da se zajebava s nama i na rubu smo da ga bacimo kroz prozor).

DAN PRVI Zagreb - Schaldming
380 km, vinjeta 8,9 €, utankano gorivo 59 €
​Ne žuri nam se jer želimo stići samo do Schladminga na čaj kod moje Mateje pa pokret planiramo oko podneva. Stvari još nismo spakirali no pola sata bi trebalo biti dovoljno. Iz Zagreba izlazimo u 16:00. Pola sata očito nije bilo dovoljno. Dotezanje kotača, skupljanje Zvončijeve hrane, vraćanje knjiga i lonaca, sve to traje dosta duže kamperom u petak popodne. Još uvijek smireni izlazimo iz grada, palimo Garmin i testiranje živaca počinje. Kriva cesta za krivom cestom, sve jedna uža od druge, konstantno vijugave s pokojim punim loopom vlakića smrti… Za dva sata konačno dolazimo na slovensku granicu ne bi li ušli u samo još veću konfuziju nepostojećih puteva. Smijemo se od jada i razmišljamo što će tek biti 2000 km daleko. Zaobišli smo slovensku vinjetu, vjerojatno na svoju štetu, ali smo bar prošli kroz pokoje dvorište, preko potoka, njiva i općenito vidjeli mjesta koja inače ne bi posjetili. Hvala Garmine, prijatelju stari! U Austriji definitivno idemo na autocestu. Dolazimo u Schladming prekasno za čaj pa filmski parkiramo ispod mosta. Premoreni liježemo u krevet, a onda KAP! KAP! KAP! Stali smo točno tako da nam s mosta kapa na spavaću sobu. Umjesto dizanja iz toplog kreveta i pomicanja kampera metar niže odlučujemo pobijediti ovu kinesku metodu mučenja. Problem smo riješili tako da mi je Igor prstima začepio uši i ubrzo sam zaspala. A on? On je već tako nagluh zbog godina i rock koncerata. Romantika at its best!

Flachauwinkl, sasvim solidno bordalište

DAN DRUGI Schladming - Innsbruck
106 km, 64 €
Grijanje kroz noć nam nije trebalo. Vodu još nismo stavili pa nema frke da će se zamrznuti u cijevima. Sasvim je dovoljno upaliti grijanje ujutro i kroz par minuta prostor je zagrijan. Ja imam dogovor s fotografom u Flachauwinklu prijepodne pa se kroz maglu probijamo do tamo. Skijališta su ujedno i korisna jer imaju čiste wc-e i ne moramo koristiti svoj. Markus nas čeka s dvije karte koje je zgrabio iza šaltera, a s obzirom da je glavni fotograf skijališta, tako mu nešto može proći. Nas dvoje odlazimo na posao, a Igor i Zvonči u kratku šetnju. Oko podneva nam se Igor pridružuje, pozdravljamo Markusa i nastavljamo penzionerski bordati po sunčanim stazama. Nekim čudom su se i ljudi razrijedili pa guštamo do zadnje žice. Kuhamo ručak na parkingu i sad siti opet zapinjemo u gužvi na autocesti. Cijela bi Njemačka nazad u Minken. Nije prošlo ni par sati previše, a mi već u Innsbrucku. 

Insbruck, putevima lavina

DAN TREĆI Innsbruck
​0 km, 0 €
Innsbruck je bio tako darežljiv da nam je na upit poklonio dvije karte za skijalište iznad grada. Poseban vlak iz centra vozi do donje stanice gondole pa do podneva leđero pijemo čaj, ćaskamo i gledamo kroz prozor, a onda za pola sata stižemo na stazu. Pogled na grad je svaki put fenomenalan, a još je bolji izraz Igorovog lica kad shvati da je ovo skijalište velićine Sljemena. Vrijeme je loše i ne da nam se klizati po ledenoj stazici pa bacamo snowboarde sa strane i ukrcavamo se na malu gondolu koja ide na sam vrh. Conny, naš domaćin, mi je htjela pokazati kuloare koji se mogu voziti u boljim vremenskim uvjetima i drago mi je da danas nije jedan od tih boljih dana jer nemam rezervne gaćerone. Naravno nije dosta stati na vidikovac i uperiti prstom od kud se kreće, hajdmo mi prošetati do tamo. Prošetati po grebenu iznad provalije na kojem vidim tragove bombe za lavine. Hodam kao po jajima dok se Igor bezbrižno prebacuje naglavačke preko zapuha. Tako je to kad ti se nikad nije pomaklo pod nogama. Za spust do grada zanemarujemo par ograda na kojima piše zatvoreno i spuštamo se po noćnoj mori zamrznutih hupsera. Uvjerljivo najgori teren u životu, ujedno i jako smiješan kad znaš da ćeš ipak preživjeti.

Val Gardena, savršen prvi spust dana

DAN ČETVRTI Innsbruck - Val Gardena
106 km, cestarine 13,2 €, utankano gorivo 34 €, dućan 25 € (kuhali smo ručak za 4 osobe)
Još uvijek smo u gostima. Kako i ne bismo kad imaju divan stan i Zvonči spava u njihovom krevetu čim odu na posao. Guglamo put za dalje, jer Garminu ne vjerujemo ni kad darove nosi, pa odlazimo na jogging po gradu. Vrhovi su sa svih strana bijeli, ali temperatura proljetna. Igor u kratkim hlačama, a ja se znojim pod dugom majicom. Bajdvej u top formi smo i gazimo moj 6:30 min/km tempo. Kuhamo ručak u skromnom dvoetažnom prenoćištu, predvečer vraćamo kuću vlasnicima i krećemo za Val Gardenu. 

DAN PETI Val Gardena
parking 15 €
Budi nas ralica na parkingu skijališta. Zamelo sve preko noći. Deda raličar kuca na vrata i mimikom pokazuje da se pomaknemo malo dalje. Zadovoljni dobrim izborom besplatnog parkinga uz samu žičaru izlazimo iz kampera u mećavu, ali deda se vraća i objašnjava da je spavanje na parkingu 7,5 eura, a dnevna karta još toliko. Odhajfajvamo se i platimo mu 15 eura. Igrom slučaja ovdje je i Igorova sestra s obitelji pa uzimamo nećakinju od 9 godina i izvodimo je u ‘bezopasno’ igranje u parkiću u zamjenu za ručak i topli tuš. Nakon što smo istraumatizirali sve ljuljačke i tobogane, Igor i ja odlazimo napraviti koji đir po stazama. Duboki snijeg je posvuda, ljudi nema i imamo poslijepodne daleko bolje od očekivanog. Stvari sušimo u gostima iako se grijanje u kamperu pokazalo dovoljno dobro. Danas ćemo nadmudriti striku i preseliti se na parking pored prije nego dođe na posao i naplati nam sljedećih 15 eura.

DAN ŠESTI Val Gardena
parking 8 €, dućan 8 €
​Na blagajni nas opet nekim čudom čekaju karte, skupljamo Igorove i krećemo na prvu žicu. Sunce je na pomolu, vidljivost savršena i za prvi spust odlučujem guštati bez ikakvih kamera i fotića. Naivno mislim da za to imam cijeli dan. Jurimo kroz 30-ak cm svježeg snijega sretni kao Zvonči prije šetnje (on BTW u kamperu kuha ručak i čita Lonely planet - Portugal, jer mu je pun kufer hladnoće). Završavamo spust s rečenicom - “Ovo je bilo tako super da bi bili OK da je i jedino danas.” I bilo je jedino. Oblak je progutao sve i sljedećih se 6 sati vrtimo u krug kao slijepi miševi. No što je tu je, danas nam je zadnji dan na snijegu i voziti ćemo se do zadnje žice. Učipili smo se za možda zadnji obilan tuš ovog mjeseca pa se ubacujemo u krevet i gledamo početak serije čiji smo početak gledali i jučer i prekjučer i dan prije toga.

Odličan početak dana, ali oblaci se prikradaju s desna

DAN SEDMI Val Gardena - Cannes
576 km, cestarine 42,5 €, utankano gorivo 72 €
​Sad stvarno krećemo na put. Nema više zajebancije po mondenim skijalištima. Ostalo nam je 2500 km, a putna brzina nam je 80 km/h ako ne želimo novac bacati kroz prozor i juriti 90 km/h. Ja još uvijek nisam sjela za volan kampera, Igor je preuzeo ulogu profesionalnog vozača. Cilj nam je danas doći do Azurne obale, jer to zvuči romantično i probati utočiti što manje goriva u Italiji. Sve su benzinske self service, a one koje nisu su 50 centi skuplje po litri. Na prvoj nam je odbijena kartica, na drugoj uspijevamo uliti bengu za 9 centi i na trećoj frustrirani konačno pobjeđujemo tehnologiju. Nakon par sati po sporednim cestama ipak se dižemo na autoput jer Garmin ima metodu "Idite kud vam ja kažem jer volim šalu , hoću da vidim Anu i Igora budalu". Oko 23:00 h stižemo u Francusku, moral nam je u minusu i stajemo na odmorištu pored benzinske. Pospremamo skupe stvari iznad glave, a sjekire pored kreveta i nadamo se da ćemo se probuditi s biciklima u garaži.