Izgubljeni kompas

Bero is back with a vengeance & payback is a bitch!
Nakon godinu i pol izbivanja sa sljemenske scene (poslovni izlet u Irsku), krvoločni, pomahnitali Bero odlučio se vratiti korijenima Noćnih Mini Treninga, kada su bila samo dva luđaka na treninzima i kada smo jedan drugome zadavali što zaj*banije kontrole po potocima, zlokobnim grebenčićima i vrhovima na kojima nikad nitko nije bio. U međuvremenu je interes za NMT začudo narasao, pa se na kolima zna naći i do 60 luđaka.
Sa svoja zadnja dva kola, na kojima sam bajdvej uživao u najboljoj mazohističkoj maniri, Bero je uspio ostaviti u čudu sve, pa čak i mene.
Prošlo kolo sa startom na Bliznecu i sa sedam pomno skrivenih kontrola na najnedostupnijim mjestima u okolici bili su zalogaj koji su samo rijetki progutali. Fun fact: Bero nam čak nije niti dao kartu, već smo na svakoj kontroli imali kartu s lokacijom slijedeće kontrole. Neki puristi, kao naprimjer ja, nismo čak niti slikali kartu nego smo išli po pamćenju. A to je zabrutalilo ovu ionako brutalnu utrk… pardon trening. Meni je trebalo skoro 3 sata i pola litre krvi.
​Ovu je pak srijedu Bero uveo novost u NMT i po prvi put nam omogućio stazu na Samoborskom gorju. Odlična ideja i pohvale za trud.
Na moje opaske da je staza na Sljemenu bila ipak “mrvicu” preteška i preduga, samo je bacilo par suhih grana na žar koji tinjao u njemu da stvori najteže NMT kolo ikad.

Fotka ukradene sa interneta, ali sa dotičnog događaja

Recept za to je bio jednostavan: na uobičajnu stazu dodati par kilometara, par kontrola i prstohvat nevjerojatno strmih uzbrdica i nizbrdica i sve to začiniti snijegom koji je pomiješan s lišćem stvorio idealnu podlogu za testiranje zakona gravitacije.
Rezultat? Par ljudi bez ijedne skupljene kontrole, nekoliko novosmišljenih psovki na Berin račun i moj rekord vremena provedenog na stazi – čak četiri sata.
Iscrpljujuće duge staze, s orijentacijski zeznutim kontrolama, u kombinaciji sa snijegom i ledenom kišom (Samobor ovu srijedu) natjerale su me da organiziram intervenciju koja će Beru isčupati iz ovog paklenog pohoda u kojem se, vrlo očito, želi riješiti svih dobronamjernih pohoditelja NMT-a i ostaviti ga samo za nas dvojicu. E pa nećeš razbojniče!

Bliže nije uvijek brže

Dakle Bero, u ime svih nas koji i dalje želimo da NMT bude asocijacija za nešto lijepo i pozitivno, molimo te da kada napraviš stazu i odlučiš da je dovoljno teška, jednostavno je podijeliš sa dva i barem dvije-tri kontrole staviš blizu markiranih staza, tako da i “normalni” ljudi stignu u cilj do zatvaranja planinarskih domova s više od jedne skupljene kontrole.
Predlažem da ovakva “slatka” kola posebno najavimo i nazovemo ih Brutalna srijeda tako da svi znaju šta ih čeka.

​P.S. naslov je opaska koju će shvatiti samo oni koji su bili u cilju u domu na Oštrcu  u srijedu  oko 22:52