Igorov orijentacijski kutak

Na mnogobrojne zahtjeve mojih nepostojećih fanova u nepostojećim komentarima na mojoj nepostojećoj facebook stranici odlučio sam napraviti analizu Samoborske treking shnite.
Taj vikend sam planirao otići na treking na Papuk, ali sam saznao da je to ipak puno više trail, a manje treking. Najavljen je i veliki party, jer je to zadnje kolo Treking lige. Tulumi me ne vesele kao nekad, pa ih se radije klonim. Ana je bila u Kaprunu na wellnes sessionu s natruhama bordanja, pa sam bio raspoložen za neku solo vikend akciju.
Uvaljujem se Vuku za prijevoz do starta u Slanom dolu. Prijave, lagano čavrljanje. Uzimam pola litre vode i dvije mandarine.
Gledam kartu na kojoj piše da je mjerilo 1: 25 000. Nema šanse, meni to više izgleda kao 1: 33 000 (provjerio sam kasnije, bio sam prilično točan sa procjenom).
Ali navikao sam na svakakve karte pa to ne bi trebao biti neki preveliki problem.
Organizator Sablja daje kratki info o stazi i... start.

Svi kreću ležerno, pa tako i ja. Malo zujanja da pronađemo markiranu stazu koja vodi prema KT 1, tempo se pojačava, pa se nas par odvaja od ostalih. Mikša je naprijed, Terz i ja za njim, Vuk je u blizini. 
Na karti izgleda kao da smo na spustu išli van markacije, ali pratili smo nekakav put koji se ponekad gubio i bio je slabo markiran. Nakon toga uz potok po širokom putu. KT 1 nalazimo lako, do nje čak vodi i markacija. 
START - KT 1
2,82 km, 21:30 min

Do KT 2 je bilo nekoliko opcija. Dvije su uključivale nastavljanje po putu uz potok, a ja sam izabrao treću - direktno od KT 1 na markirani put, pa po njemu do KT 2. To je bio najduži ali vjerovatno najsigurniji put.
Druge dvije opcije su mi izgledale strmije na karti, mada je uspon od točke A do markiranog puta bio kraći od onog koji sam odabrao. Varijanta preko točke B izgleda najkraće, ali najkraće nije uvijek i najbrže, jer bi bilo prilično strmo do KT 2 od točke B, a bome bi i teško bilo pogoditi pravo mjesto za uspon.
Na usponu je i dalje  ispred mene bio Mikša, dok je Terz pomalo počeo zaostajati na usponu. Kada sam se popeo na markirani put Mikša je ubrzao i nestao mi iz vidokruga za par minuta. Nakon nekih 20ak minuta dolazim do Sv, Bernarda i na usponu na Lovnik nalazim kartu na podu. Pretpostavljam da je od Mikše, pa je uzimam misleći da ću ga sresti na njegovom povratku sa vrha i osigurati si tako cugu u cilju. Međutim od Mikše ni M, a na povratku srećem Terza koji se dobro drži. Brzom računicom, u koju nepotrebno ubacujem derivate, koeficijente i razlomke, izračunavam da je 3 min iza mene.
KT 1 - KT 2
4.13 km, 49:00 min

Zbunjen nesretanjem Mikše, koji je sada vjerojatno bez karte, nastavljam preko Dragonoša prema vrhu Pljovica i po grebenu se spuštam do makadam koji vodi na Japetić. Odlučujem ne kratiti, već trčim po makadamu do odvajanja za Grabarak.
​Na odvajanju za Grabarak skrećem prema KT 3 i čini mi se da trčim puno duže nego što bi po karti trebao i već se lagano počinjem pitati da li sam možda već prošao kontrolu. Ipak nastavljam dalje i nalazim je pored kapelice u selu. Na karti se vidi da je KT 3 bila krivo označena (ljubičasti krug). Prava kontrola je bila izvan karte. Ccccc.... Na povratku srećem Mikšu koji je se očito negdje pogubio i pitam ga da li je izgubio kartu. Odgovara da nije i sad sam još više zbunjen. Da li je još netko ispred mene? I ako je,  kako se orijentira bez karte?
KT 2 - KT 3
5.35 km, 42:20 min

Nastavljam dalje po makadamu, kratim jedan zavoj, jedem prvu mandarinu, a na drugom ulazim u šumu i idem direktno na vrh. Prilično sam zadovoljan ovom linijom mada nije bila orijentacijski zahtjevna. Opcija je bilo puno, ali teško da se moglo puno bolje skratiti. Tu sam negdje izgubio kartu koju sam pronašao na Lovniku. Kontrola je na vrhu tornja, pa uživam u pogledu na 1,5 sekundu,  jer sam ipak na utrci, pa vrijeme u ovom slučaju nije novac nego vrijeme. 
KT 3 - KT 4
2.25 km, 26:00 min

Od vrha Japetiča je bilo nekoliko opcija: školski po markaciji, kraćenje do markacije ili luđački spust. Ja biram nešto između, neki poluluđački spust i ubrzo se spuštam na markaciju. Nastavljam po njoj preko sela Mali Lipovec s planom da se popnem do Starog grada po markaciji. Ali čim sam ga ugledao sa ceste, odlučujem da ću probati skratiti. Skrećem sa ceste na nekakav puteljak, koji se pretvara u livadu, pa ponovo u nekakav puteljak. Smjer mi je i dalje dobar, ali ipak skrećem malo i izbijam da markaciju. Penjem se zadnjih par serpentina po markaciji i dolazim do KT 5.
KT 4 - KT 5
2.98 km, 33:00 min

Od Starog grada je bila samo jedna pametna opcija, mada je Mikša u cilju rekao da je razmišljao o opciji spuštanja do Šoićeve kuće pa po stazi 20 do KT 6. Ta mi opcija nema nikakvog smisla, pa je pripisujem njegovom umoru. Dakle nastavljam jedinom logičnom opcijom, po markiranom putu. Ovo mi je ujedno i najljepši dio staze, pa se častim drugom mandarinom.  Istina da je bilo strmo, ali šuma je prekrasna, a pogledi i putići po grebenu su fotogenični do te mjere da u tom trenu otvaram račune na Facebooku, Instagramu i Snapchatu i dijelim to sa svim svojim "prijateljima".
​Prolazim dom na Oštrcu i uskoro sam na KT 6.
KT 5 - KT 6
3.06 km, 34:30 min

 Na Ptičjem vrhu (KT 6) radim prvu pauzu. Tenisice (koje glupo ime za obuću koja služi za trčanje) su mi pune kamenja i smeća, pa zaključujem da imam 37 sekundi da to izvadim. U tom vremenu uspijevam izvaditi smeće samo iz lijeve, a smeće u desnoj dobiva besplatnu vožnju do cilja.
Nastavljam markacijom preko doma na Velikom dolu i tu radim svoju prvu orijentacijsku grešku. Da, dobro ste pročitali - orijentacijsku grešku. Znam da mnogi od vas odmahuju glavom i ne žele povjerovati u to, ali treba pogledati istini u oči - Igor nije savršen.
Možda sam podsvijesno želio pogriješiti da u ovoj analizi pokažem da ne mora svaki izbor biti savršen i bez greške. Ne znam, morat ću to raspraviti sa svojim psihologom.
Dakle na karti je razvidno da sam na točki A skrenuo krivo misleći da sam na točki B. Smjer je bio isti, raspored puteva sličan.
Problem je što sam ubrzo shvatio da sam krivo skrenuo, ali sam tvrdoglavo nastavio jer mi se ovo činilo kao zanimljiva opcija, mada bi povratak i spust po cesti bio puno brže i elegantnije rješenje. Nakon što sam prošao omanje selo, zaobilazim neki privatni posjed, put postaje grebenski, sve teže prohodan i tu puštam prvu krv. Odlučujem ipak skratiti na cestu na koju ispadam ispred nekog traktora iz kojeg me trojica domorodaca gledaju kao da smo u filmu Deliverence. Nastavljam po cesti trčeći iza traktora i osjećam poglede na svom nevinom tijelu.
Dolazim do Smerovišća i odlučujem se za lijevu markaciju, mada mi se ovako u retrospektivi čini da je desna markacija bila bolja opcija. Krijepim se vodom za zadnji uspon i nakon 15ak minuta ulazim u cilj.
KT 6 - CILJ
5.11 km, 55:00 min

UKUPNO 
Duljina: 25.54 km
Vrijeme: 4:22:17 
Uspona: 1676 m

Ostalo je još samo da riješim misterij pronađene karte. Pokazalo se da ipak nitko nije bio ispred mene i da je karta ispala Sablji dan ranije kod postavljanja kontrola. A nakon što je meni ispala negdje kod Japetića, pokupio je je Curi, pa je tako u ovoj bizarnoj štafeti karta ipak prošla cijelu stazu.