Ovaj tekst je originalno objavljen u Glasu Istre, pa zato pomalo liči na školsku zadaćnicu. Igorovi komentari su obojani crvenom bojom i cinizmom. Igor mi je već neko vrijeme predlagao izlet na Mrežnicu, a kako je to prošao već više puta i još mu nije bilo dosta, očito je riječ o nečem prekrasnom. Spakirali smo hranu i vodu za dva dana (za normalnog čovjeka - dva dana, za Anu - do Karlovca), šator, prostirke na napuhavanje, komplet rezervne odjeće (Igorove), telefon, fotoaparat i naša nas je vjerna logistika, Igorovi roditelji, dovela u Gornje Primišlje. Dužina puta koji namjeravamo preveslati je 50 kilometara dug, sve do Belavića. To znači jedno prosječno radno vrijeme veslanja oba dana. Ubacili smo kajak na najvišoj prohodnoj točci kanjona, učvrstili stvari u vodonepropusne torbe i dogovorili s Igorovima da nas presretnu par kilometara nizvodno s lubenicom. To je nešto što nikako ne možemo tegliti sa sobom, a biti će užitak još malo porazgovarati (a još bitnije pojesti lubenicu) uz rijeku prije nego se otisnemo daleko od civilizacije.
0 Comments
|
KATEGORIJE
All
STARIJI POSTOVI
May 2021
|