Ako nešto volim srijedom navečer onda je to ležati pod dekicom i čitati knjigu. Uz topli čaj recimo. Samo da je mirno i da me nitko ne gnjavi i da se ne moram pomaknuti. I još je posteljina meka i mirišljava i lampa je ona ugodna blaga i uspavljuje me. Nema meni do večernjih izležavanja u ove kratke mračne jesenske dane. “Dobro, dobro, shvatila sam, idemo na Noćni mini trening orijentacije. Baš sad! Po mrklom mraku. U blato. S glupim kompasom. Ma beskrajno se veselim, nisam uopće loše volje! Ne, ne lažem, stvarno mi je super to sve…probijanje kroz trnje i ronjenje po lokvama!”. Taj zadnji dio sam promrljala sebi u bradu jer je Igor nagluh pa mogu izguštati koji put i izreći što ga ide.
Ovo je već tko zna koji put da Igor napravi stazu za prilagođeni program samo da se ja mogu osjećati dobrodošlo i otkriti čari šumske, noćne orijentacije. Nije da ne cijenim. Znam da je već par puta došao doma izgreban, krvav i blatnjav, ali kakva to može biti staza ako se takav vraćaš. “Bilo mi je prekrasno danas! Ležao sam na jednom vrhiću u lišću, ugasio lampu i osluškivao životinje.”. Kad takva filozofija izađe iz njegovih usta onda znaš da je fakat bilo posebno lijepo, ali ja vidim samo krvave noge, blatna leđa i bezuspješno pokušavam pozitivno doživjeti njegov šumski zen trenutak. Mislim da sam spremna. Nek me odvede na to svoje čarobno mjesto, možda me vrag uzme pa više neću morati srijedom navečer na ta “outdoor, život u prirodi, joj kak’ nam je super u šumi” okupljanja. “I ne, nemam lampu i nemam kompas spreman. Kako to misliš što sam mislila?! Mislila sam ostati u krevetu!” - njurgam dok u džep spremam lampu i kompas koji sam znala da je on već spremio za mene. Tako ili nikako! “I samo da znaš, ja ću danas ići sama i možda ću negdje u mraku i ostati. Ne želim nikom drugom kvariti večer. Svejedno mi je ako se izgubim!”.
0 Comments
Bero is back with a vengeance & payback is a bitch!
Nakon godinu i pol izbivanja sa sljemenske scene (poslovni izlet u Irsku), krvoločni, pomahnitali Bero odlučio se vratiti korijenima Noćnih Mini Treninga, kada su bila samo dva luđaka na treninzima i kada smo jedan drugome zadavali što zaj*banije kontrole po potocima, zlokobnim grebenčićima i vrhovima na kojima nikad nitko nije bio. U međuvremenu je interes za NMT začudo narasao, pa se na kolima zna naći i do 60 luđaka. Sa svoja zadnja dva kola, na kojima sam bajdvej uživao u najboljoj mazohističkoj maniri, Bero je uspio ostaviti u čudu sve, pa čak i mene. Prošlo kolo sa startom na Bliznecu i sa sedam pomno skrivenih kontrola na najnedostupnijim mjestima u okolici bili su zalogaj koji su samo rijetki progutali. Fun fact: Bero nam čak nije niti dao kartu, već smo na svakoj kontroli imali kartu s lokacijom slijedeće kontrole. Neki puristi, kao naprimjer ja, nismo čak niti slikali kartu nego smo išli po pamćenju. A to je zabrutalilo ovu ionako brutalnu utrk… pardon trening. Meni je trebalo skoro 3 sata i pola litre krvi. Ovu je pak srijedu Bero uveo novost u NMT i po prvi put nam omogućio stazu na Samoborskom gorju. Odlična ideja i pohvale za trud. Na moje opaske da je staza na Sljemenu bila ipak “mrvicu” preteška i preduga, samo je bacilo par suhih grana na žar koji tinjao u njemu da stvori najteže NMT kolo ikad. Ljudi obično misle da iza ovakvog eventa stoji cijeli team zaposlenih. Jedan koji vodi facebook i može 24/7 odgovoriti na sva pitanja, jedan koji cijeli dan prolazi kroz 1000 mejlova s potvrdama uplate, jedan koji na terenu trasira stazu i šiša zaraslo grmlje, jedan koji na stotinki rješava prijave i vječne promjene kategorije i veličina majica, jedan koji s hotelima rješava smještaj, jedan zadužen za marketing i sponzorstva, jedan koji printa i dizajnira majce, jedan koji rješava birokraciju s policijom i lokalnim upravama, četvero koji slažu 700 startnih paketa, jedan koji organizira ručak, jedan koji koodrinira fotografe i kamermana, jedan koji koodrinira volontere, itd…
E pa skoro. Nas je zapravo troje + Mance koja je slobodna vikendom kad ju puste iz zatvora i lokalci Kate i Gaston koji nam uskoče na dan događaja. U ovu smo utrku krenuli iz entuzijazma i iznenadno je narasla pa nismo imali druge nego uhvatiti se ukoštac i klonirati se u par primjeraka da sve stignemo. |
KATEGORIJE
All
STARIJI POSTOVI
May 2021
|