"Stani! Nešto nije u redu! Dim ti ide ispod sjedala. Stoj! Stoj! Stoj!" u šoku vičem Igoru i ne znam gdje da se dam. "Vatra!" "Smiri se i ugasi ju" odgovara mi, očito iskusni, vatrogasac. Ovo je jedna od onih situacija za koje se hipotetski pitaš kako bi reagirao da se dogodi i evo upravo se događa. Grabim prljavu zdjelicu vode (s ostacima hrane) iz sudopera i prije nego je Igor uspio izgovoriti "Ne vodom nego krpom!" ja sam već zalila plamen. Gašenje natopljenim ostacima zobenih uspjelo. U bijelom dimu ostali smo nasred ceste zbunjeni situacijom. Što uopće imamo ispod vozačkog sica da se zapalilo? Nema druge nego zovi našeg neprocjenjivog mehaničara Kruca da nam da 1000-ti savjet. Nakon kratkotrajnog promatranja i saznanja da će ovaj pothvat tražiti više od ljepljive trake i čekića, odlazimo prvom mehaničaru, posuđujemo alat, skidamo sic i nalazimo rezervni akumulator koji uopće i ne koristimo. Vjerojatno se nešto dogodilo žicama kada smo okretali sic i eto ti veselja. Ionako je danas bio premiran dan. To nam sigurno Velebit poručuje da dva dana u njegovim ljepotama nije dosta i da moramo natrag. Dajemo si hajfajv i ponosno slavimo još jedan samostalni popravak. ​

​Subota sunce, nedjelja kiša, ponedjeljak oblaci. Subota kiša, nedjelja oblaci, ponedjeljak sunce. Subota kiša, nedjelja kiša…izluditi će me ova prognoza ako ju pogledam još jednom. Još jednom bi bio točno 78. put. Ne znam izluđuje li me više prognoza ili prijatelji koji na izlet mogu samo vikendom i praznikom. U ponedjeljak idemo pa makar putovali 3 sata i vratili se u Ljubljanu na falafel (Tak i tak bu Igor vozio cijelo vrijeme i on bi platio falafel).
​Želim planinu i neće me obeshrabriti ni Igorovo ranojutarnje negodovanje oko prognoze. Pogledaj neku drugu. Ako i ta nije dobra, pogledaj treću.(Jesam. Ista je kao i prve dvije) Ja idem! A Mance, Mateja i Bojana idu sa mnom. Već čekaju vani.

​Ovaj članak bio je prvenstveno pisan za Glas Istre i od tud ovaj zbljuv od izražaja koji je Igor popravio svojim crvenim komentarim

 “Molim? Nema mjesta u skloništu? Pa gdje ti misliš da ćemo spavati? U šumi? S medvjedima u šumi? Baš kao na podu u šumi? Nije da ne volim biti u noći pod zvijezdama, ali bitan je detalj da volim imati otvorene oči i biti spremna na bijeg! Čak i da me u snu ne pomazi medvjed, što ako se probudim u zagrljaju neke zmije?”
​Vreće za spavanje, jakne, lampe, voda, tjestenina, riža, bademi i šest sendviča (u biti je bilo 10 sendviča, ali greška je bila što sam prepustio Ani pakiranje). Spremni smo. Idemo na Velebit. Tri dana lutanja (lutanja? Sa mnom vrhunskim orijentacistom?) grebenima s najljepšim pogledom su samo par sati od nas. Vozimo se praznom magistralom, more je mirno kao veliko zrcalo, a s desne strane izmjenjuju se Krk, Rab i Pag. Neobično je toplo. Sve je nekako prespokojno za ovo doba godine. Jedino što me sprječava da ne uskočim u more je to što znam da me s Velebita čeka još čarobniji pogled…i to da Igor vozi i ne pada mu na pamet stati da se ja brčkam pored ceste (i to kaj je hladno more). Ostavljamo auto u Baškim Oštarijama, a u njemu i većinu rezervne odjeće . Umijeće koje se stječe stalnim izlaganjima vremenskim nepogodama je da upoznaš sebe i otprilike možeš procijeniti hoće li ti biti hladno i koliko hladnoće želiš podnijeti (a i uvijek možeš, po običaju uzeti svu Igorovu robu ako ti bude zima).  

Najbolji način za učiniti svoj rođendan nezaboravnim, za sebe i ostale, je pozvati ekipu na nježan vikend u planinama i onda ih odvesti na Triglav. U dolini i na moru je i tako prevruće, na Triglavu još nisam bila, a i moja Urška, s kojom provodim zime na snijegu, drži dom Valentina Staniča pod Triglavom ovo ljeto pa što ne. U par minuta smo se dogovorili da idemo i do kraja dana je već sastavljena deveteročlana ekipa. Iz Austrije dolaze Conny, Babsi, Mateja i Sigi, iz Čakovca kreću Mirjana i njen tata Drago, a iz Zagreba Igor, Mance i ja. S obzirom da moja malenkost veze nema gdje i kako doći do Triglava, tata Drago je odabrao put iz Doline Kot i nije pogriješio. Na opisu puta pisalo je da je zelo zahtevno, ali s obzirom da je moj njemački nikakav, curama sam to predstavila kao "gajle veg am berg und fil špas mahen cuzamen" i svi zadovoljni. ​