|
|
Ako nešto volim srijedom navečer onda je to ležati pod dekicom i čitati knjigu. Uz topli čaj recimo. Samo da je mirno i da me nitko ne gnjavi i da se ne moram pomaknuti. I još je posteljina meka i mirišljava i lampa je ona ugodna blaga i uspavljuje me. Nema meni do večernjih izležavanja u ove kratke mračne jesenske dane. “Dobro, dobro, shvatila sam, idemo na Noćni mini trening orijentacije. Baš sad! Po mrklom mraku. U blato. S glupim kompasom. Ma beskrajno se veselim, nisam uopće loše volje! Ne, ne lažem, stvarno mi je super to sve…probijanje kroz trnje i ronjenje po lokvama!”. Taj zadnji dio sam promrljala sebi u bradu jer je Igor nagluh pa mogu izguštati koji put i izreći što ga ide. Ovo je već tko zna koji put da Igor napravi stazu za prilagođeni program samo da se ja mogu osjećati dobrodošlo i otkriti čari šumske, noćne orijentacije. Nije da ne cijenim. Znam da je već par puta došao doma izgreban, krvav i blatnjav, ali kakva to može biti staza ako se takav vraćaš. “Bilo mi je prekrasno danas! Ležao sam na jednom vrhiću u lišću, ugasio lampu i osluškivao životinje.”. Kad takva filozofija izađe iz njegovih usta onda znaš da je fakat bilo posebno lijepo, ali ja vidim samo krvave noge, blatna leđa i bezuspješno pokušavam pozitivno doživjeti njegov šumski zen trenutak. Mislim da sam spremna. Nek me odvede na to svoje čarobno mjesto, možda me vrag uzme pa više neću morati srijedom navečer na ta “outdoor, život u prirodi, joj kak’ nam je super u šumi” okupljanja. “I ne, nemam lampu i nemam kompas spreman. Kako to misliš što sam mislila?! Mislila sam ostati u krevetu!” - njurgam dok u džep spremam lampu i kompas koji sam znala da je on već spremio za mene. Tako ili nikako! “I samo da znaš, ja ću danas ići sama i možda ću negdje u mraku i ostati. Ne želim nikom drugom kvariti večer. Svejedno mi je ako se izgubim!”.  Sekunde su falile do prijave prebivališta u Stijena bb
0 Comments
Na mnogobrojne zahtjeve mojih nepostojećih fanova u nepostojećim komentarima na mojoj nepostojećoj facebook stranici odlučio sam napraviti analizu Samoborske treking shnite. Taj vikend sam planirao otići na treking na Papuk, ali sam saznao da je to ipak puno više trail, a manje treking. Najavljen je i veliki party, jer je to zadnje kolo Treking lige. Tulumi me ne vesele kao nekad, pa ih se radije klonim. Ana je bila u Kaprunu na wellnes sessionu s natruhama bordanja, pa sam bio raspoložen za neku solo vikend akciju. Uvaljujem se Vuku za prijevoz do starta u Slanom dolu. Prijave, lagano čavrljanje. Uzimam pola litre vode i dvije mandarine. Gledam kartu na kojoj piše da je mjerilo 1: 25 000. Nema šanse, meni to više izgleda kao 1: 33 000 (provjerio sam kasnije, bio sam prilično točan sa procjenom). Ali navikao sam na svakakve karte pa to ne bi trebao biti neki preveliki problem. Organizator Sablja daje kratki info o stazi i... start.  Bero is back with a vengeance & payback is a bitch! Nakon godinu i pol izbivanja sa sljemenske scene (poslovni izlet u Irsku), krvoločni, pomahnitali Bero odlučio se vratiti korijenima Noćnih Mini Treninga, kada su bila samo dva luđaka na treninzima i kada smo jedan drugome zadavali što zaj*banije kontrole po potocima, zlokobnim grebenčićima i vrhovima na kojima nikad nitko nije bio. U međuvremenu je interes za NMT začudo narasao, pa se na kolima zna naći i do 60 luđaka. Sa svoja zadnja dva kola, na kojima sam bajdvej uživao u najboljoj mazohističkoj maniri, Bero je uspio ostaviti u čudu sve, pa čak i mene. Prošlo kolo sa startom na Bliznecu i sa sedam pomno skrivenih kontrola na najnedostupnijim mjestima u okolici bili su zalogaj koji su samo rijetki progutali. Fun fact: Bero nam čak nije niti dao kartu, već smo na svakoj kontroli imali kartu s lokacijom slijedeće kontrole. Neki puristi, kao naprimjer ja, nismo čak niti slikali kartu nego smo išli po pamćenju. A to je zabrutalilo ovu ionako brutalnu utrk… pardon trening. Meni je trebalo skoro 3 sata i pola litre krvi. Ovu je pak srijedu Bero uveo novost u NMT i po prvi put nam omogućio stazu na Samoborskom gorju. Odlična ideja i pohvale za trud. Na moje opaske da je staza na Sljemenu bila ipak “mrvicu” preteška i preduga, samo je bacilo par suhih grana na žar koji tinjao u njemu da stvori najteže NMT kolo ikad.  Fotka ukradene sa interneta, ali sa dotičnog događaja |
KATEGORIJE
All
STARIJI POSTOVI
December 2019
|
