“Molim? Nema mjesta u skloništu? Pa gdje ti misliš da ćemo spavati? U šumi? S medvjedima u šumi? Baš kao na podu u šumi? Nije da ne volim biti u noći pod zvijezdama, ali bitan je detalj da volim imati otvorene oči i biti spremna na bijeg! Čak i da me u snu ne pomazi medvjed, što ako se probudim u zagrljaju neke zmije?”
​Vreće za spavanje, jakne, lampe, voda, tjestenina, riža, bademi i šest sendviča (u biti je bilo 10 sendviča, ali greška je bila što sam prepustio Ani pakiranje). Spremni smo. Idemo na Velebit. Tri dana lutanja (lutanja? Sa mnom vrhunskim orijentacistom?) grebenima s najljepšim pogledom su samo par sati od nas. Vozimo se praznom magistralom, more je mirno kao veliko zrcalo, a s desne strane izmjenjuju se Krk, Rab i Pag. Neobično je toplo. Sve je nekako prespokojno za ovo doba godine. Jedino što me sprječava da ne uskočim u more je to što znam da me s Velebita čeka još čarobniji pogled…i to da Igor vozi i ne pada mu na pamet stati da se ja brčkam pored ceste (i to kaj je hladno more). Ostavljamo auto u Baškim Oštarijama, a u njemu i većinu rezervne odjeće . Umijeće koje se stječe stalnim izlaganjima vremenskim nepogodama je da upoznaš sebe i otprilike možeš procijeniti hoće li ti biti hladno i koliko hladnoće želiš podnijeti (a i uvijek možeš, po običaju uzeti svu Igorovu robu ako ti bude zima).  

Bero is back with a vengeance & payback is a bitch!
Nakon godinu i pol izbivanja sa sljemenske scene (poslovni izlet u Irsku), krvoločni, pomahnitali Bero odlučio se vratiti korijenima Noćnih Mini Treninga, kada su bila samo dva luđaka na treninzima i kada smo jedan drugome zadavali što zaj*banije kontrole po potocima, zlokobnim grebenčićima i vrhovima na kojima nikad nitko nije bio. U međuvremenu je interes za NMT začudo narasao, pa se na kolima zna naći i do 60 luđaka.
Sa svoja zadnja dva kola, na kojima sam bajdvej uživao u najboljoj mazohističkoj maniri, Bero je uspio ostaviti u čudu sve, pa čak i mene.
Prošlo kolo sa startom na Bliznecu i sa sedam pomno skrivenih kontrola na najnedostupnijim mjestima u okolici bili su zalogaj koji su samo rijetki progutali. Fun fact: Bero nam čak nije niti dao kartu, već smo na svakoj kontroli imali kartu s lokacijom slijedeće kontrole. Neki puristi, kao naprimjer ja, nismo čak niti slikali kartu nego smo išli po pamćenju. A to je zabrutalilo ovu ionako brutalnu utrk… pardon trening. Meni je trebalo skoro 3 sata i pola litre krvi.
​Ovu je pak srijedu Bero uveo novost u NMT i po prvi put nam omogućio stazu na Samoborskom gorju. Odlična ideja i pohvale za trud.
Na moje opaske da je staza na Sljemenu bila ipak “mrvicu” preteška i preduga, samo je bacilo par suhih grana na žar koji tinjao u njemu da stvori najteže NMT kolo ikad.

Mjesto radnje: Buzet
Događaj: Pustolovno-matematička utrka “Lov na Tartuf”
Duljina: cca 55 km
Visinska razlika: 2000 m
Težina: vrlo zahtjevno s elementima ekstremnog
Trajanje utrke: 7 sati
​
Spoiler alert za sve obožavatelje Mr Incognita - on naime nije glavni lik ovog reporta i u potpunosti ga je zasjenila moja nova partnerica Mirjana Kolac. Dozlogrdilo mi da sam stalno u team-u s Igorom iz par razloga: uvijek sam kofer i nemam pojma kamo idem, ne možemo razgovarati o zgodnim frajerima, rijetko se izgubimo, tempo mi je preležeran.

Ljudi obično misle da iza ovakvog eventa stoji cijeli team zaposlenih. Jedan koji vodi facebook i može 24/7 odgovoriti na sva pitanja, jedan koji cijeli dan prolazi kroz 1000 mejlova s potvrdama uplate, jedan koji na terenu trasira stazu i šiša zaraslo grmlje, jedan koji na stotinki rješava prijave i vječne promjene kategorije i veličina majica, jedan koji s hotelima rješava smještaj, jedan zadužen za marketing i sponzorstva, jedan koji printa i dizajnira majce, jedan koji rješava birokraciju s policijom i lokalnim upravama, četvero koji slažu 700 startnih paketa, jedan koji organizira ručak, jedan koji koodrinira fotografe i kamermana, jedan koji koodrinira volontere, itd…
E pa skoro. Nas je zapravo troje + Mance koja je slobodna vikendom kad ju puste iz zatvora i lokalci Kate i Gaston koji nam uskoče na dan događaja. U ovu smo utrku krenuli iz entuzijazma i iznenadno je narasla pa nismo imali druge nego uhvatiti se ukoštac i klonirati se u par primjeraka da sve stignemo.