Pokret i Odmor u avanturi ranjenog vepra

Klasični moj potez je pripremati se cijelo ljeto za Half Ironman i onda 2 tjedna prije trke proći stazu i skužiti da su organizatori malo lagali s visinskom i da je feel takav da od 90 kilometara bicikla 79 idem uzbrdo. Ja trebam neki koji počinje na planini, a završava na moru. Da idem tako brzo da se Igor čudi kako mi je to uspjelo i da onda slavimo veliki rezultat danima i kolačima.
​Kako god, znam da je on potajno bio sretan da ne idem glumiti Flash Gordona na aero barsima i da mogu s njim na pustolovku u Velenje. Kiša je bila neizbježna, ali bolje da kisnem cijeli dan i valjam se u blatu nego doma čitam knjige o tome kako Nathan Fa’avae kisne i valjda se u blatu. Nekim čudom smo u Velenje stigli na vrijeme i pretpostavili da ćemo usprkos tome zakasniti na start. Tako i bi. Nije moja krivica da nam Slovenci daju startni broj 28, a da taj broj ne znači da imam 28 minuta vremena da se pojavim na kronometarskom startu. Ležerno smo pogledali film do kraja dok je vani lijevalo i obični su smrtnici kisnuli i bili na vrijeme na startu. Za utrku smo se pripremili profesionalno. Imali smo sve osim bidona, vode, hrane i držača za kartu što znači da smo imali gaće, tenisice i jedan kompas. Odluka je pala da ćemo piti kišu, jesti jabuke, a Igor nek se snalazi s kartom kako zna i umije, ja sam na izletu. 

Igor: "Čekaj malo, uklještilo me u leđima!"

Read More