Češka bruka

​25.4.2019.
Igor: “Misliš da je pametno da odemo u Češku na kratku utrkicu 10 dana prije ARC-a. Ti i ja, 18 sati, malo trčkaranja da razbistrimo glavu?”
Ana: “Vjerojatno ne, ali kad smo mi razmišljali što je pametno?!”

30.8.2019.
Prošli smo tjedan Boži poklonili nosače za bicikle, ovaj ga molimo da nam posudi auto s novim nosačima za Češku. I sad ti nama reci ne. U ranu zoru stavljamo naše Giant formulice na krov i ostavljamo Zvončija na prvom višednevnom čuvanju kod Liske (Liska je moja mama, nadimak se zadržao još od onog davnog KPP-a i prije 10-ak godina bih dala ruku u vatru da ne bi dotakla psa, a vidi je sad). Igorovi, uobičajeni čuvatelji Zvončija, su naime rekli da im je dosta penzionerskog života i da trebaju malo pustolovine da im začini život. Citiram “Čistimo i peremo za vama već godinama, u boljoj smo kondi od vas. Idemo i mi na trku pa da vidimo tko je jači.” Koji šaljivdžije, pojma nemaju što ih čeka, ali tko smo mi da im uskratimo pokušaj. Bar nećemo mi biti zadnji. Njih dvoje su ionako kičma našeg vjetropirenja, to je najmanje što im možemo priuštiti. Jest da moramo malo poraditi na njihovom radnom vremenu, stariji ljudi ne moraju spavati baš 8 sati dnevno…18 h nama na usluzi bi bilo ok. Nedavno smo prestali i zapisivati stvari koje moramo napraviti. Izgovorimo ih njima uz ručak na koji smo se sami pozvali, a oni ih potajno zapišu i onda nas podsjećaju. Kad smo u Zagrebu, hranu za nas kuhaju neovisno o tome hoćemo li doći ili ne jer znaju da se često zaboravimo javiti i samo gladni banemo na vrata. Mana im je doduše što su još uvijek oštrog uma i nije ima lako parirati u kanasti, ali sad će vidjeti gdje im je mjesto kad dođu u Češku. ​

Vitalna konkurencija na ljetnim pripremama

Read More