Intimna ispovijed jednog bicikla

Neki dan smo čistili garažu u kamperu i pronašli smo dnevnik Igorovog bicikla. Ne mareći za osobnu intimu odlučili smo objaviti njegovo viđenje maratona u Poljskoj, jer Igor očito svoje neće nikada napisati.
Za one neupućenije: Canyon, Giant, Merida, Scott, Kona, Specialized, Orbea, Pinarello, Cannondale su brandovi bicikala.

22.7.2017.
PUT
O neeeeee! Opet negdje idemo. Uzeli su puno stvari i utrpali me u garažu kampera. Ovo mi ne zvuči na dobro. A i u garaži smrdi na mokre čarape i WD40 i nije da imam baš puno mjesta. Vidim da je tu i Anin Pinarello. Možda on zna kamo idemo. Ali neću ga pitati jer me uvijek gleda tako s visoka. On je cestovnjak, a za njih smo mi brdski bicikli "prljavi brđani" i smatraju nas nižom rasom.
Već stajemo? Pa nismo se vozili niti 15 minuta. Tko je sad ovaj Giant? Jel to onaj kojeg je Debeli kupio nedavno? Pa on mi je kul, bar ću s nekim imati kaj pričati.
Trpaju još stvari u garažu i vidim da idu s njima i Debeli i Štefica. Sad fakat više nema mjesta u garaži niti za ispružiti se. Nadam se da ne idemo negdje stvarno daleko, npr u Poljsku. To bi bilo neizdrživo.
Ne mogu vjerovat da se vozimo cijeli dan. Tko zna koliko je već sati. Niti s Giantom mi se više ne priča. Klinac je nov i nema baš puno iskustva. Ima puno bolju opremu od mene i malo je bolje skockan, ali di je on bio 2016. kad sam ja gazio po Dinari?
Na kraju ćemo fakat završiti u Poljskoj. Sad kad bolje razmislim, bilo je nekog razgovora o MTB maratonu u Poljskoj. Ako se dobro sjećam, to je bio etapni maraton. Pa nije valjda Igor toliko glup da me odveo na etapni bike maraton a da mi nije napravio detaljan servis. Mogao mi je bar lanac i kazetu promjeniti. Ja se trudim izvući maksimum iz onog što imam, ali niti ja nisam svemoguć.
Stigli smo. Konačno! Izvlače mene i Gianta iz garaže, beljim se Pinarellu koji ostaje u smradu.
Tooooo! Idemo na vožnju, konačno da malo protegnem kotače. Dobro je, sjetio se da mi mora staviti ulje na lanac. Opa, vidim da se Igor malo obnovio: nova kaciga i cipele. Bilo je i vrijeme, stvarno me ponekad sram kakvu tip ima opremu.
​Slušam ih dok pričaju o maratonu na koji smo došli. Ako sam dobro pokopčao stvari stoje ovako: mi smo u Poljskoj, na granici s Češkom. U timu smo sa Giantom kojeg vozi Debeli. Utrka je od 6 dana s tim da je prvi dan kratki prolog, a ostalih 5 dana su etape od 50-80 km. Sad sam apsolutno siguran da Igor nije normalan jer nama šanse da ja to izdržim. Pa lanac mi je skroz istegnut. Šaraf koji drži dropout mi je iskrivljen. Pulleyji su mi poglodani. I onda ću opet ja biti kriv kad se nešto strga. Uvijek je Canyon kriv!

Visinski profil svih 5 etapa

23.7.2017.
PROLOG
Igor i ja radimo probni krug prologa. Fora staza.
Nalazimo se s Giantom i Debelim na startu. Veli mi Giant da oni nisu napravili probni krug jer mu je Debeli rekao da je to za pi*ke.
Startamo! Gore, dole, lijevo, gore, desno, gore, gore, desno, dole, dole...kraj. Igor i Debeli su zadihani i djeluju zadovoljno. Vele da smo bili treći. Nije bilo puno blata pa sam relativno čist, a i svi su dijelovi na svom mjestu.
Gledam bicikle okolo i bacam oko na par komada: ima jedna zgodna Merida, dvije slatke Kone, a ni ona plava Orbea nije za baciti. Veli mi Giant da je navečer tulum i da se malo sredim prije.
Ali Igor očito zaključuje da nisam pretjerano prljav pa me ovakvog ostavlja u dvorani gdje je tulum. Stojim sa strane dok se ušminkani Cannondale-i, Specialized-i i Scott-ovi šepure pred ekipom. Giant okolo brije i zašprehava neku malo stariju Konu. "Stara koka, dobra juha" dobacuje mi u prolazu.
Večer provodim u razgovoru s kolegom Canyonom iz Belgije. Veli da je kod njih dobro, da se isto puno vozi, ali da mu mijenjaju dijelove puno češće nego kod nas. Trenutno ima SRAM opremu 1x12 o kojoj ja mogu samo sanjati. Gianta ne vidim nigdje, izgleda da mu se posrećilo.

Ja i Giant nakon prvog dana

24.7.2017.
DAN 1
Budim se malo mamuran od silnog ulja kojeg sam popio jučer. Fakat je grozno ovo točeno ulje. Odsad pijem samo iz boce.
Igor dolazi po mene u zadnji čas pa se niti ne stignem zagrijati do starta. Danas je najduža etapa od 80 km. Relativno je suho, mada na dijelovima ima blata. Usponi su dugi i strmi, ali dobro se držimo i skoro cijelo vrijemo polako prestižemo ekipu. Dio staze ide po granici Poljske i Češke što mi je bilo baš fora. Uživam u vožnji i sve mi se više čini da je Igoru ovo bila baš dobra ideja. Imali smo malih problema s mojom zadnjom gumom, ali su to ova dva tikvana neuobičajno brzo i uspješno riješili.
Dolazimo u cilj. Nismo čak ni loši u poretku, opet treći. Igor me pere s miniwashom. MRZIM MINIWASH! Igor se ispričava i kaže da nema izbora i da je bolje da me opere s miniwashom nego da me ne opere. Sjetim se da je večeras opet tulum pa pristajem.
Ostavlja me u novoj dvorani za tulum. Sad je već malo lakše jer već znam neku ekipu. Vidim Belgijanca koji me upoznaje sa svojom curom. Primjećujem da je Giant u društvu dvije blizanke Meride i namiguje mi da im se pridružim. Odmahujem glavom jer znam da je sutra utrka i želim rano u krevet. Ostatak večeri mi je u magli. Prokleto točeno!
​
25.7.2017.
DAN 2
Ujutro Igor opet dolazi po mene u zadnji čas. Glava mi puca, ali valjda ću se propuhati u prvih par kilometara. Krećemo totalno nezagrijani, ali ubrzo nalazimo svoj ritam, a meni se glava bistri. Giant se samo zagonetno smije i veli da večeras ima dogovor s Konom. Opet je blatno i već se grozim pomisli da ću opet morati pod minwash. Jesam li već rekao da MRZIM MINIWASH?
​Dolazimo u cilj, Igor i Debeli su zadovoljni, a i ja sam sretan jer sam uspio doći do kraja dana u jednom komadu. Znam da bi Igor bio ljut i vikao bi na mene da se nešto na meni potrgalo. Držat ću stisnute žbice da do kraja utrke tako i ostane. Nekako izdržavam pranje i odlučujem da večeras neću cugati ulje i da idem direktno u krpe. Ili možda samo jednu kratku prije spavanja?

Bez komentara. Sve je jasno iz ove slike.

26.7.2017.
DAN 3
Aaaaaaaaa....glava mi opet puca. Sad je stvarno dosta. Od danas do kraja utrke ne ločem. Jučer ne samo da sam cugao, nego su neka dva češka Scotta isfurala neku ludu skupu mast za ležajeve. Uglavnom, zadnje što se sjećam je da smo goli eksali ulje i skidali kotače ekipi koja je spavala. Danas se nadam da ćemo se fino zagrijati prije starta da malo dođem k sebi. Izgleda da neće biti kiše pa možda ne bude ni miniwasha nakon utrke.
Da, nisam ja te sreće. Ovaj glupi Igor me opet kupi u zadnji čas i ne da nemamo vremena za zagrijavanje, nego skoro kasnimo na start.
​Na pola staze se stvarno počinjem mučiti da održim sve dijelove da se ne raspadnu. Ali stiskam zube i nekako dolazimo do cilja u nadi da će Igor shvatiti da ovako ne može dalje. Ja sam već u godinama, a nije da me život baš mazio. Mogao sam fino dobiti nekog gazdu koji će me voziti malo oko Jaruna, na posao ili jednom mjesečno na Sljeme. Al ne! Ovaj moj manijak me stalno jaše. A o mom održavanju da ne pričam. I sad još ovaj šestodnevni maraton po poljskim pripizdinama. Nije da ja ne volim vožnju. Naprotiv! Ali sve ima svoju mjeru.
Uglavnom, nakon trke i još jednog prokletog miniwasha, Igor lukavo započinje razgovor s gazdom mog belgijskog kolege Canyona koji je parkirao svoj kamper do našega i priča mu o svojim problemima sa mnom. Kako sam i rekao: opet je Canyon kriv! Naivni Belgijanac pada u klopku i nudi se pogledati me, ne znajući jadan da će slijedeća tri sata provesti kopkajući po mojim dijelovima.
Nakon što me Belgijanac pregledao, zaključio je da je pranje miniwashom pogubno za moje zdravlje (Aha, znao sam!) i da moram promijeniti sajle i bužire. A i pulleyi su mi skroz poglodani (Dobro jutro! To svi odmah skuže osim mog gotovana Igora, jadna li mu majka). Uglavnom naivni Belgijanac vadi iz svog obilno opskrbljenog seta sajle i bužire i hvata se posla. Igor odnekud dolazi s novim pulleyima i uskoro sam apdejtan s par novih dijelova. Odmah se lakše diše! Izgurat ćemo mi ovu utrku do kraja.

Priroda je predivna

28.7.2017.
DAN 4
Danas je, kažu, najkraća staza. Krećemo, po običaju, sa začelja. Debelom uvijek treba par kilometara da se zagrije pa je nakon toga gušt prestizati one koji su se zaletili. Ja se dobro osjećam, novi bužiri i sajle mi baš gode. Kiša pada cijelo vrijeme i usponi postaju djelomično nevozljivi, a spustevi uzbudljiviji. Na pola staze načujem da je staza skraćena pa prilično brzo stižemo u cilj. A baš sam se zagrijao. A niš, izgleda da će party danas ranije početi. Giant je već negdje nestao. Ah ti mladi! Još uvijek smo treći u ukupnom poretku, ali smo danas, nakon što smo prva četiri dana bili treći, došli četvrti u cilj. Estonci su nas dobili par minuta, ali ukupna prednost je preko sat vremena pa mirno odlazimo spavati. Prva dva tima su ionako prejaka da se s njima ganjamo. Mada vidim da Debelog kopka to današnje četvrto mjesto.
Ekipa se brzo pokupila s aftera u krevet i danas je prva noć da se ponašamo kao sportaši. U krevetu sam bio prije 22.

29.7.2017.
DAN 5
Danas je zadnji dan. Malo mi je sad i žao, mada se veselim da će me Igor nakon ovog pakla temeljito oprati i servisirati, pomno pazeći da svaki dio bude u optimalnom stanju. Ma koga ja zavaravam? Znam da će me šutnuti u kamper na par dana, među svoje smrdljive čarape i dresove, dok se ne sjeti da bi me ipak trebao malo oprati i podmazati prije slijedeće vožnje. O sudbo kleta, zašto nisam završio kod Bere ili tako nekog pedantnog, koji bi me mazio i pazio? Tješim se da ni Giantu neće biti puno drugačije.
Startamo s planom da idemo laganije i uživamo. Imamo treće mjesto u džepu i samo nas ozljeda ili kvar može skinuti s postolja (konačno jedna pametna od ove dvojice). Staza je opet blatna, mada nema kiše. Igor naravno nije izabrao gume za blato  jer on uvijek ima samo jedne gume pa šta bude. Izgovor mu je da on to nadoknadi tehnikom. Neki ljudi stvarno žive u zabludi.
No usprkos blatu i laganijoj vožnji, na pola čujem Debelog da su Estonci par minuta ispred nas i da ih moramo uloviti. Taman kad sam pomislio da ćemo lagano kruzati do cilja, sad se ovaj sjetio da moramo i danas biti treći. Tempo se povećava, a ja, podmazan blatom i vodom, pokušavam zadržati sve dijelove na okupu. Nakon nekog vremena stižemo Estonce koji ne izgledaju sretni što nas vide. Neko vrijeme vozimo zajedno, a zadnjih 5 km počinje ganjanje za treće mjesto. Nažalost, Estonci su se pokazali kao tvrd orah i ipak ulaze u cilj prije nas. Debeli je navodno dva puta namjerno pao i usporio nas samo zato da se i Estonci imaju čemu veseliti. Kakav dobrotvor! Za utjehu nam ostaje da smo treći u ukupnom poretku i da su Debeli i Igor stigli u cilj bez ozljeda, a Giant i ja smo još uvijek u voznom stanju.
Blatni smo svi do neprepoznatljivosti i prvi put se veselim miniwashu jer znam da je zadnji.
Nakon zlostavljanja miniwashom odlazimo do kampera da se pripremimo za proglašenje. Igor oblači svoju najmanje podrapanu majicu i već je spreman. Ja sam nezadovoljan svojim izgledom jer, usprkos miniwashu, evidentno je da sam zadnjih 6 dana proveo u blatu. Nadam se da će biti ona zgodna Merida na proglašenju.
​
Nalazimo se s Giantom i Debelim pred pozornicom i kulturno plješćemo ostalim kategorijama na proglašenju. Konačno dolazimo i mi na red i pripremam se da me Igor ponese na stage kao u nekom romantičnom filmu. Ali kreten me naslanja na drvo i odlaze samo on i Debeli. Giant i ja se u čudu gledamo i ništa nam nije jasno. Zar nismo mi ti koji smo zaslužni za njihovo treće mjesto? Oni su samo uvalili svoje smrdljive guzice na nas i okretali pedale...
Igor se vraća s medaljom, a ja ga ne želim niti pogledati. Spušta se do mene i šapne mi: "Bravo, super si se držao. Odsad ću te puno bolje paziti i održavati. Ova medalja je tvoja". Suze mi teku niz gume i mada znam da laže, sve mu opraštam u tom trenutku.
Vraćamo se u kamper i bez pogovora ulazim u garažu, pretrpanu poluvlažnim, smdljivim dresovima i čarapama, čiji se oštri miris miješa sa mirisom ulja i WD40.
Mamurni Giant već hrče, a ja čujem kako se ekipa u kamperu smije i šali. Sigurno piju šampanjac i jedu jagode, dijele lovu od nagrade i razmišljaju o kupovini novih bicikala. Jer, kao, da su imali bolje bicikle, možda bi ulovili i one Belgijance koji su bili drugi. Kakva parodija!

Izbacite uljeze