|
|
Najbolji način za učiniti svoj rođendan nezaboravnim, za sebe i ostale, je pozvati ekipu na nježan vikend u planinama i onda ih odvesti na Triglav. U dolini i na moru je i tako prevruće, na Triglavu još nisam bila, a i moja Urška, s kojom provodim zime na snijegu, drži dom Valentina Staniča pod Triglavom ovo ljeto pa što ne. U par minuta smo se dogovorili da idemo i do kraja dana je već sastavljena deveteročlana ekipa. Iz Austrije dolaze Conny, Babsi, Mateja i Sigi, iz Čakovca kreću Mirjana i njen tata Drago, a iz Zagreba Igor, Mance i ja. S obzirom da moja malenkost veze nema gdje i kako doći do Triglava, tata Drago je odabrao put iz Doline Kot i nije pogriješio. Na opisu puta pisalo je da je zelo zahtevno, ali s obzirom da je moj njemački nikakav, curama sam to predstavila kao "gajle veg am berg und fil špas mahen cuzamen" i svi zadovoljni.  Staničev dom s Vrbanovim špicama u pozadini
2 Comments
Subota je, podne. Sunce prži na najjače, a mi se penjemo biciklima po strmoj cesti već neko vrijeme, čini se beskonačno dugo. Utrka je startala prije 27 sati iz Bovca i pravo je vrijeme za lagano haluciniranje. Maštam o hladnoj mineralnoj, sladoledu i kupanju u Soči. Marin je kojih 50-ak metara iza mene, vjerojatno sa sličnim maštarijama. Oko nas niti pasa, zadnje kuće smo odavno prošli. Odjednom ugledam poluotvorenu kutiju na cesti. Stajem i zavirujem unutra iz čiste dosade i znatiželje. Ne vjerujem u ono što vidim, pa u prvi tren pripisujem to halucinaciji. Ali guram ruku unutra i uvjeravam se da halucinacija nije i taktilna. Unutra je još uvijek hladan sladoled i to 9 komada. Vjerojatno je nekome ispao iz auta ili kamiona. Prvo uzbuđenje ubrzo je splasnulo, jer koje su šanse da će ijedan od njih biti veganski? U ovoj priči očito velike, jer su čak 4 odgovarala tom opisu. Bacamo se na sladoled, a da bi ovaj događaj postao još bizarniji, uskoro nam se pridružuje i biciklist Francuz na proputovanju Slovenijom. Slabo govori engleski, slovenski nikako, ali uspijevamo se sporazumjeti i ostavljamo ga da potamani preostale sladolede. Ali da se vratim par mjeseci unazad, kada smo pokušali napraviti tim za Adventure race Slovenia. Ustvari prvo bi trebao, za one neupućenije u svijet pustolovnih utrka, objasniti što je uopće pustolovna utrka. Dakle to je utrka koja može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Može imati u sebi više različitih disciplina, a najčešće su to treking, orijentacija, bicikl, plivanje i veslanje. Tu može biti i dodatnih disciplina koje organizator ubacuje u nadi da utrku učini zanimljivijom, mada to vrlo često samo nepotrebno zakomplicira stvar. Pa tako nisu rijetki canyoning, rolanje(?!?), gađanje lukom i strijelom, spuštanje i penjanje po užetu. Utrke su uglavnom u paru, a duže utrke su često za timove od četvero, s time da u timu mora biti barem jedna žena. Eto, sad kada svi znamo što su pustolovne utrke, možemo nastaviti s pričom. Dakle, pokušali smo oformiti tim za ARS i to za onu dužu od 300 km koja je za timove od četvero. Tri smo muškića imali (Marin, Šiki i ja), trebala nam je samo žena. Na vrhu vrlo kratkog popisa žena koje su spremne i voljne za takav pothvat bila je Mirjana, koja je s nama odlično odradila prošlu godinu. Ali kako to već biva, baš taj vikend, od svih vikenda u ovoj godini, bila je kuma na nekom vjenčanju, pa smo očajnički nastavili potragu. Pitali smo mame, bake, tetke, čak smo razmišljali i o mojoj nećakinji od 9 godina. Naravno da sam pitao i Anu, koja je sa mnom bila na nekoliko kraćih, i to prilično uspješnih utrka, ali utrka od skoro tri dana u početku joj je bila vrlo neprivlačna. Ni sam ne znam kako sam ju uspio nagovoriti, ali samo znam da ću do kraja života ja kuhati i prati suđe. Nažalost utrka od 300 km je kasnije bila otkazana zbog premalo prijavljenih timova, što je Anu neobično rastužilo, toliko da je odustala od utrke u bilo kojoj kombinaciji. Ne znam samo zašto se nakon toga stalno smijala. A ja i dalje kuham i perem suđe.
|
KATEGORIJE
All
STARIJI POSTOVI
December 2019
|
