Kaže meni Igor: “Piši blog. Ana je pisala za prvi tjedan, ja za drugi. Red je na tebe”. Nema “Molim te”, nema “Bi li bio ljubazan...”. “Piši.” Da ga ne volim toliko sad bih mu izbrisao sve s hard diska i otvorio mu Facebook profil s dnevnim statusima tipa - “Carpe diem” ili “You only live once”.
Kad smo već kod toga, mene se nije ni pitalo želim li biti dio tog njihovog Pokreta odmora. Niti želim li se preseliti u onaj smrdljivi kamper gdje nemam niti krevet, nego spavam ispod stola k’o neka džukela. Ja, princ Zvonči. O Bože, šta me snađe pod stare dane. Ali ok, istina je da su me odveli u Portugal na toplo i da sam jako malo ili skoro ništa morao voziti do tuda, ali nije tu baš tak’ toplo kak su pričali. Zanemarit ću činjenicu da su me u Portugal odveli preko zametenih Alpa i Dolomita i da sam skoro obolio od upale pluća čekajući ih u kamperu dok su oni bordali s nažicanim kartama. Kakvi klošari! Pitao sam par puta mogu li se pridružiti, ali uvijek su imali spreman odgovor: “Netko mora čuvati bicikle u kamperu, a i nemaju tvoju veličinu buca”. Glupost! Nakon toga smo tjedan dana putovali do ovuda, spavali po sumnjivim parkiralištima i vucarali se po lokalnim cestama.
2 Comments
DAN OSMI Cannes-Figueres
474 km, utankano gorivo 96.5 €, cestarine 50.5 €, dućan 9 € Ipak nas nisu orobili, mene silovali, a Anu prebili. Ustvari proveli smo sasvim ugodnu noć i čak odradili i kratki jutarnji trening na tom praznom odmorištu uz autoput. Prisustvovali smo nekoj sumnjivoj transakciji nečega, kratkom susretu dva muškarca na zadnjem sjedalu auta... i tak. Klasika. Nastavili smo vožnju po prilično nam mrskom francuskom autoputu koji nas je zaveo svojim pristupačnim cijenama cestarina i goriva. Odlučili smo sići s njega pod svaku cijenu. Nikud nam se ne žuri, osim na let za Australiju koji je tek 5.3. Pitamo Garmin za mišljenje, mada znamo odgovor: “Znam da vam ruta koju vam predlažem nema smisla i da je kilometarski duža, dulje traje i nije baš atraktivna, ali jednostavno je bolja.” Odlučujemo se za kombinaciju Garminove rute, GoogleMaps rute i neke moje koja mi je izgledala zanimljiva gledajući na virtualnu kartu na mobitelu. Slijedećih par sati provodimo u borbi te tri rute sa rezultatom da se ipak vraćamo na autoput. Već se lagano mrači a cilj nam je spavati u Španjolskoj ovu noć. Oko 22 h dolazimo u Figueres i pomoću aplikacije park4night nalazimo odlično mjesto za spavanje na parkingu nekog supermarketa u centru grada u društvu još 5 kampera. PRIPREME:
Ovo će biti prvi put da nećemo moći trčati frendu Krucu sa svakim sitnim kvarom i mehaničkom nevoljom. Kupili smo nove zimske gume, sredili grijanje, u garažu ubacili treću plinsku bocu jer je upitno hoće li portugalska pasati. Odlučili smo i kupiti Garmin navigaciju da ne bi bilo petljanja po seocima i slijepim ulicama (danas je dan sedmi i Garmin vodi 38:0, imamo osjećaj da se zajebava s nama i na rubu smo da ga bacimo kroz prozor). DAN PRVI Zagreb - Schaldming 380 km, vinjeta 8,9 €, utankano gorivo 59 € Ne žuri nam se jer želimo stići samo do Schladminga na čaj kod moje Mateje pa pokret planiramo oko podneva. Stvari još nismo spakirali no pola sata bi trebalo biti dovoljno. Iz Zagreba izlazimo u 16:00. Pola sata očito nije bilo dovoljno. Dotezanje kotača, skupljanje Zvončijeve hrane, vraćanje knjiga i lonaca, sve to traje dosta duže kamperom u petak popodne. Još uvijek smireni izlazimo iz grada, palimo Garmin i testiranje živaca počinje. Kriva cesta za krivom cestom, sve jedna uža od druge, konstantno vijugave s pokojim punim loopom vlakića smrti… Za dva sata konačno dolazimo na slovensku granicu ne bi li ušli u samo još veću konfuziju nepostojećih puteva. Smijemo se od jada i razmišljamo što će tek biti 2000 km daleko. Zaobišli smo slovensku vinjetu, vjerojatno na svoju štetu, ali smo bar prošli kroz pokoje dvorište, preko potoka, njiva i općenito vidjeli mjesta koja inače ne bi posjetili. Hvala Garmine, prijatelju stari! U Austriji definitivno idemo na autocestu. Dolazimo u Schladming prekasno za čaj pa filmski parkiramo ispod mosta. Premoreni liježemo u krevet, a onda KAP! KAP! KAP! Stali smo točno tako da nam s mosta kapa na spavaću sobu. Umjesto dizanja iz toplog kreveta i pomicanja kampera metar niže odlučujemo pobijediti ovu kinesku metodu mučenja. Problem smo riješili tako da mi je Igor prstima začepio uši i ubrzo sam zaspala. A on? On je već tako nagluh zbog godina i rock koncerata. Romantika at its best! |
KATEGORIJE
All
STARIJI POSTOVI
May 2021
|